SZO saziva hitan sastanak zbog izbijanja retkih bolesti

SZO saziva hitan sastanak zbog izbijanja retkih bolesti

Međunarodni zdravstveni nadzornik poziva stručnjake da razgovaraju o brzom širenju majmunskih boginja, prenosi Telegraf.

Najnovije širenje virusa majmunskih boginja navelo je Svetsku zdravstvenu organizaciju (SZO) da sazove hitan sastanak, izvestio je u petak britanski list Telegraf. Bolest, koja je tipično ograničena na šumska područja zapadne i centralne Afrike, brzo se širi u brojnim evropskim zemljama, kao i u SAD i Australiji od početka maja.

Prema izveštaju, visoko na dnevnom redu sastanka su mehanizmi koji stoje iza prenosa virusa i moguće strategije vakcinacije. Dr Mike Rian, izvršni direktor Programa SZO za hitne slučajeve, navodno prisustvuje diskusiji.

List tvrdi da SZO razmatra da li bi vakcine protiv malih boginja mogle da se efikasno koriste u borbi protiv širenja majmunskih boginja.

U međuvremenu, vlada Velike Britanije je već naručila dodatne zalihe vakcine protiv malih boginja, koja se daje ljudima koji su možda bili izloženi majmunskim boginjama, preneo je Telegraf. Pored 5.000 doza koje britanske vlasti trenutno imaju pri ruci, naređeno je još 20.000 injekcija, navodi se u izveštaju.

Britanski ministar zdravlja Sajid Javid rekao je u petak da je identifikovano još 11 slučajeva majmunskih boginja, što je udvostručilo broj poznatih infekcija u zemlji.

Novinski izveštaj kaže da je najmanje šest potvrđenih slučajeva u Velikoj Britaniji otkriveno među homoseksualnim ili biseksualnim muškarcima. Agencija za zdravstvenu bezbednost Ujedinjenog Kraljevstva (UKHSA) je, međutim, pojasnila da se veruje da većina slučajeva nije povezana.

Vlasti smatraju da se prva osoba koja je bila pozitivna na testu na bolest u Britaniji nedavno vratila iz Nigerije, tvrdi list.

Nemačka je u petak potvrdila svoj prvi slučaj majmunskih boginja, kao i Francuska, čime je broj zemalja koje se bore sa virusom van afričkih regiona u kojima je endemičan na jedanaest, uključujući Australiju, Belgiju, Kanadu, Italiju, Portugal, Španiju, Švedsku. , i SAD.

Francuske vlasti su otkrile da je prva zaražena osoba tamo 29-godišnji muškarac koji u skorije vreme nije putovao u područja sa kojima se to tradicionalno povezuje.

U Portugalu je potvrđeno pet slučajeva majmunskih boginja u oblasti Lisabona, dok je još 15 trenutno pod istragom. U susednoj Španiji, 23 osobe se posmatraju zbog straha da su možda zaražene virusom. Švedska i Italija su takođe zabeležile po jedan slučaj.

Izvan Evrope, Australija je u petak prijavila prvi slučaj majmunskih boginja u Melburnu kod čoveka koji je nedavno otputovao u Veliku Britaniju, dok se još jedan sumnjivi slučaj trenutno istražuje u Sidneju.

Kanadske zdravstvene vlasti potvrdile su u četvrtak prva dva slučaja bolesti u zemlji, dok se u provinciji Kvebek istražuje još 17 sumnjivih infekcija.

Agencija za javno zdravlje Kanade (PHAC) objavila je saopštenje u kojem se navodi da se zemlja nikada ranije nije suočila sa ovom virusnom bolešću.

U sredu je u američkoj državi Masačusets potvrđen jedan slučaj majmunskih boginja. Lokalno zdravstveno odeljenje je saopštilo da je muškarac nedavno otputovao u Kanadu. Vlasti su uverile javnost da preduzimaju korake da uđu u trag kontaktima zaražene osobe. Prema zvaničnom saopštenju, pomenuti slučaj „ne predstavlja opasnost za javnost, a osoba je hospitalizovana i u dobrom je stanju“.

Majmunske boginje obično šire divlje životinje u određenim tropskim oblastima Afrike; međutim, sposoban je da se prenosi i sa životinja na ljude. Još nije poznato koje vrste su prirodni rezervoar majmunskih boginja, a SZO pretpostavlja da bi to mogli biti glodari.

„Kontakt sa živim i mrtvim životinjama kroz lov i konzumiranje mesa divljači ili grmlja poznati su faktori rizika“, upozorila je SZO.

Period inkubacije može biti između šest i 21 dan. Bolest se u početku manifestuje groznicom, glavoboljom, bolovima u telu i iscrpljenošću. Pacijenti takođe često razvijaju osip, koji se obično prvo pojavljuje na licu, a kasnije se širi na druge delove tela i formira kraste.

Epidemije su se redovno dešavale od 1970-ih u Demokratskoj Republici Kongo (DRC) i Nigeriji, ali su obično ostale ograničene na ta područja.

Što je pozitivnije, nije poznato da se virus lako širi među ljudima, pri čemu se veruje da je rizik za širu javnost prilično nizak.