Jezik koji bi mogao biti naznaka samoubistva razlikuje se između muškaraca i žena

Jezik koji bi mogao biti naznaka samoubistva razlikuje se između muškaraca i žena

Stopa samoubistava kod muškaraca je oko četiri puta veća nego kod žena. Dok muškarci čine 50% stanovništva, oni čine 80% samoubistava. Ipak, rizik od samoubistva kod muškaraca često ostaje neprimećen.

Sada nova istraživanja mogu ponuditi nadu. Studija o javnoj zdravstvenoj evidenciji koju je vodila UCLA identifikovala je rečnik povezan sa događajima oko muških samoubistava koji bi mogao biti koristan u uočavanju pojedinaca kojima je potrebna naknadna nega i u poboljšanju poruka u javnom zdravlju.

Studija, objavljena u američkom časopisu za javno zdravlje, ispitala je 271.998 samoubistava u periodu od 17 godina u američkom Nacionalnom sistemu za prijavu nasilne smrti, bazi podataka koju održavaju Centri za kontrolu i prevenciju bolesti. Istraživanja su otkrila velike razlike u jeziku koji se koristi u policijskim izveštajima baze podataka i javnim zdravstvenim kartonima za opisivanje okolnosti u vezi sa samoubistvima muškaraca i žena.

Manje od polovine samoubilačkih pokojnika u bazi podataka imalo je dokumentovano stanje mentalnog zdravlja, a još manje je imalo dokaze da su ikada bili na lečenju mentalnog zdravlja ili upotrebe supstanci. Pored toga, mnogo veći procenat onih koji su dobili takav tretman su bile žene nego muškarci.

Jezik koji se odnosi na raspoloženje, psihičko stanje i prethodni ili tekući tretman za probleme mentalnog zdravlja pojavljivao se mnogo češće u evidenciji žena nego muškaraca. Reči i fraze koje se odnose na intervencije, kao što su „jedinica intenzivne nege“, „terapija“ i „provera dobrobiti“, takođe su se češće pojavljivale kod žena. Ovo su tipovi termina koje su stručnjaci za mentalno zdravlje obučeni da prepoznaju kao rane znake upozorenja samoubistva.

Reči povezane sa samoubistvima muškaraca, s druge strane, mnogo su češće upućivale na gubitak posla, zloupotrebu alkohola, finansijski stres i neobično ponašanje u vreme smrti.

Zapisi koji su se odnosili na muškarce koji su pominjali borbu za mentalno zdravlje imali su manje šanse da primećuju da je ta osoba bila lečena, a kada je lečenje pomenuto, veća je verovatnoća da će dodati da se pacijent nije pridržavao pravila. Muški narativi takođe su češće uključivali temu koja odražava hitne ili policijske intervencije.

Deset pojmova vezanih za mentalno zdravlje koji su se češće pojavljivali u narativima muškaraca nego žena su:

„Mnoge studije su pokazale da se muškarcima ređe dijagnostikuje ili leče od depresije i drugih mentalnih problema, tako da nije iznenađujuće što vidimo manje takvih termina u evidenciji“, rekla je koautorka Vickie Mais, profesorka psihologije UCLA. i zdravstvenu politiku i menadžment. „Ono što smo uradili je da otkrijemo jezik samoubistva koji može pomoći zdravstvenim radnicima i drugima da uhvate više muškaraca pre nego što prođu kroz to.

Nalazi nude novi pristup razumevanju i identifikaciji ranih znakova upozorenja za samoubistvo rudarenjem tekstova, verovatno korišćenjem veštačke inteligencije, za signale koje emituju oni koji su bliski izvršenju samoubistva.

„Zdravstveni radnici bi mogli da dopru do ovih ljudi sa ponudama podrške, a podaci bi se mogli koristiti za obuku radnika na telefonskoj liniji za samoubistva, onih koji prvi reaguju i zdravstvenih radnika da prepoznaju i intervenišu sa problematičnim muškarcima. Jezik bi se takođe mogao koristiti u javnosti zdravstvenim porukama i programima dobrog zdravlja na radnom mestu“, rekla je Susan Cochran, profesorka epidemiologije na UCLA Fielding School of Public Health i Odeljenju za statistiku i nauku o podacima.

Mejs je primetio da žene komuniciraju sa zdravstvenim sistemom rutinski nego muškarci, obično oko reproduktivnog zdravlja. Ove posete obično uključuju skrining za depresiju i mogu dovesti do upućivanja na lečenje.

„Ako muškarac samo povremeno ide kod lekara, manje su šanse da će biti upućen na lečenje. Mislimo da identifikacijom rodno zasnovanog jezika oko samoubistva možemo dobiti više pomoći za muškarce kojima je potrebna“, rekao je Mejs . „Na primer, intervencije bi mogle biti usmerene na muškarca koji je uznemiren zbog gubitka posla, jer je to bio jedan od ključnih pokazatelja koji ukazuje na samoubistvo muškaraca.“