Dugi COVID ostavlja tragove u krvi, otkriva nova studija

Dugi COVID ostavlja tragove u krvi, otkriva nova studija

Nalazi najveće britanske studije o pacijentima hospitalizovanim sa infekcijom SARS-CoV-2 pokazuju da dugotrajan COVID dovodi do trajne upale koja se može otkriti u krvi.

U analizi više od 650 ljudi koji su bili hospitalizovani sa teškim COVID-19, pacijenti sa produženim simptomima pokazali su dokaze aktivacije imunog sistema.

Tačan obrazac ove aktivacije varirao je u zavisnosti od vrste simptoma koje su pretežno imali – na primer, uglavnom umor ili kognitivno oštećenje.

Istraživanje, koje je predvodio Imperial College London, sugeriše da bi postojeći lekovi koji moduliraju imuni sistem tela mogli biti od pomoći u lečenju dugotrajnog COVID-a i da bi ih trebalo istražiti u budućim kliničkim ispitivanjima.

Studija, objavljena u časopisu Nature Immunologi, je najnovije istraživanje dva kolaborativnog konzorcijuma širom Velike Britanije, PHOSP-COVID i ISARIC-4C.

Ovo uključuje naučnike i kliničare iz Imperial-a zajedno sa saradnicima sa univerziteta u Lesteru, Edinburgu i Liverpulu, između ostalih.

Profesor Peter Openshav, iz Imperial-ovog Nacionalnog instituta za srce i pluća i vodeći istraživač ISARIC-4C, rekao je: „Sa jednom od deset infekcija SARS-CoV-2 koje dovode do dugog COVID-a i procjenjuje se da 65 miliona ljudi širom svijeta pati od tekućih simptoma, hitno nam je potrebno više istraživanja da bismo razumeli ovo stanje, u ovom trenutku je veoma teško dijagnostikovati i lečiti.

„Ova studija, koja uključuje detaljne kliničke podatke o simptomima i niz inflamatornih markera krvne plazme, predstavlja važan korak napred i pruža ključne uvide u to šta uzrokuje dugi COVID.

U najnovijoj studiji, istraživači su uključili ukupno 426 ljudi koji su imali simptome u skladu sa dugotrajnim COVID-19 i koji su primljeni u bolnicu sa infekcijom COVID-19 najmanje šest meseci pre studije.

Oni su upoređeni sa 233 osobe koje su takođe hospitalizovane zbog COVID-19, ali su se potpuno oporavile. Istraživači su uzeli uzorke krvne plazme i izmerili ukupno 368 proteina za koje se zna da su uključeni u upalu i modulaciju imunog sistema.

Otkrili su da su u odnosu na pacijente koji su se potpuno oporavili, oni sa dugotrajnim COVID-om pokazali obrazac aktivacije imunog sistema, što ukazuje na upalu mijeloidnih ćelija i aktivaciju porodice proteina imunog sistema zvanih sistem komplementa.

Mijeloidne ćelije se formiraju u koštanoj srži i proizvode različite vrste belih krvnih zrnaca koje cirkulišu u krvi i migriraju u organe i tkiva, gde reaguju na oštećenja i infekciju.

Sistem komplementa se sastoji od kaskade povezanih proteina koji se aktiviraju kao odgovor na infekciju ili oštećenje tkiva. Posebno je poznato da je prekomerna aktivacija sistema komplementa povezana sa mnogim autoimunim i inflamatornim stanjima.

Dr Felisiti Liju, iz Imperijalovog Nacionalnog instituta za srce i pluća, rekla je: „Naši nalazi pokazuju da bi aktivacija komplementa i mijeloidno zapaljenje mogli biti uobičajena karakteristika dugog COVID-a nakon hospitalizacije, bez obzira na tip simptoma.

„Neuobičajeno je pronaći dokaze o tekućoj aktivaciji komplementa nekoliko meseci nakon što je akutna infekcija nestala, što sugeriše da su dugi simptomi COVID-a rezultat aktivne upale.

„Međutim, ne možemo biti sigurni da je ovo primenljivo na sve vrste dugotrajnog COVID-a, posebno ako se simptomi javljaju nakon nehospitalizovane infekcije.

Istraživači su takođe bili u mogućnosti da dobiju sveobuhvatne informacije o nizu simptoma koje su pacijenti imali i koji su najčešći.

Otkrili su da su određene grupe simptoma povezane sa specifičnim proteinima. Na primer, ljudi sa gastrointestinalnim simptomima imali su povećan nivo markera zvanog SCG3, koji je ranije bio povezan sa poremećenom komunikacijom između creva i mozga.

Sve u svemu, postojalo je pet preklapajućih podtipova dugotrajnog COVID-a sa različitim imunološkim potpisima, uprkos nekim zajedničkim karakteristikama, a to su umor, kognitivno oštećenje, anksioznost i depresija, kardiorespiratorni i gastrointestinalni.

Istraživači, međutim, naglašavaju da se ove grupe međusobno ne isključuju i da ljudi mogu pasti između grupa u zavisnosti od simptoma.

Ipak, čini se da ovi dugi podtipovi COVID-a predstavljaju jasne biološke mehanizme bolesti i ističu da različiti simptomi mogu imati različite osnovne uzroke. Istraživači sugerišu da bi ovo moglo biti korisno u dizajniranju kliničkih ispitivanja, posebno za tretmane koji ciljaju imune odgovore i upale.

Jedan takav tretman mogao bi uključivati lekove koji se zovu IL-1 antagonisti, kao što je anakinra, koji se obično koristi za lečenje reumatoidnog artritisa, kao i drugu klasu lekova pod nazivom JAK inhibitori, koji se koriste za lečenje nekih vrsta raka i teških oblika reumatoidnog artritisa. Obe vrste lekova deluju tako što ciljaju komponente imunog sistema koje se mogu aktivirati tokom dugog COVID-a.

Istraživači ističu da je jedno ograničenje njihove studije bilo to što je uključivala samo ljude koji su imali teške infekcije SARS-CoV-2 i koji su kao rezultat toga bili hospitalizovani. Ipak, značajan deo ljudi koji dugo razviju COVID u široj populaciji prijavljuju samo blagu početnu infekciju SARS-CoV-2 i nejasno je da li su na delu isti imuni mehanizmi.

Profesor Openshav zaključuje: „Ovaj rad pruža snažne dokaze da je dugi COVID uzrokovan postvirusnim zapaljenjem, ali pokazuje slojeve složenosti.

„Nadamo se da naš rad otvara put razvoju specifičnih testova i tretmana za različite tipove dugotrajnog COVID-a i verujemo da pristup lečenju „jedna veličina odgovara svima“ možda neće funkcionisati.

„COVID-19 će nastaviti da ima dalekosežne efekte dugo nakon što početna infekcija prođe, utičući na mnoge živote. Razumevanje šta se dešava u telu i kako imuni sistem reaguje ključno je za pomoć obolelima.“