Studija pokazuje da se samoubilačko ponašanje povećalo za preko 50% u Kataloniji nakon pandemije COVID-19

Studija pokazuje da se samoubilačko ponašanje povećalo za preko 50% u Kataloniji nakon pandemije COVID-19

Pandemija COVID-19 izazvala je opsežne rasprave o njenom uticaju na mentalno zdravlje. Dok su globalne stope samoubistava ostale stabilne tokom pandemije, nije istražen specifičan uticaj na nesmrtonosna samoubilačka ponašanja, odnosno, ideje ili pokušaji samoubistva koji su preživjeli tokom i nakon pandemije.

Nova studija, koju je vodio dr Viktor Serano-Gimeno iz grupe za istraživanje mentalnog zdravlja Istraživačkog instituta Sant Pau (IR Sant Pau), otkriva značajno povećanje ovih ponašanja nakon zatvaranja.

Studija, objavljena u The Lancet Psychiatry, analizira podatke iz katalonske grupe iz svih bolnica u Kataloniji prikupljene kroz Katalonski kodeks rizika od samoubistva u tri perioda: period pre zatvaranja (1. januara 2018, do implementacije karantina u Španiji 14. marta 2020. godine); period izolacije (14. marta 2020. godine, do kraja karantina 21. juna 2020. godine); i period nakon zatvaranja (21. juna 2020. do 31. decembra 2022.).

Rezultati otkrivaju blagi trend povećanja nesmrtonosnog samoubilačkog ponašanja od 1. januara 2018. do 13. marta 2020. godine, nakon čega sledi smanjenje tokom perioda izolacije i povećanje od 50,77% nakon mera izolacije. Ovi rezultati naglašavaju produženi uticaj pandemije na mentalno zdravlje stanovništva.

Dr Serano-Gimeno objašnjava da „ova studija pruža sveobuhvatno ispitivanje nesmrtonosnog suicidalnog ponašanja u Kataloniji, naglašavajući dinamiku različitih faza pandemije COVID-19.

„Inicijalno smanjenje tokom stroge karantine može se objasniti zato što ljudi imaju manje pristupa metodama samoubistva, između ostalih razloga. A naknadno povećanje nakon izolacije odražava složene faktore, uključujući socijalnu izolaciju i ekonomske izazove.

Konkretno, stratifikovane analize podataka pokazale su da je popuštanje izolacije dovelo do značajnog povećanja nesmrtonosnog suicidalnog ponašanja među ženama – posebno u starosnoj grupi od 18 do 30 godina – i među maloletnicima mlađim od 18 godina.

Ovi rezultati naglašavaju potrebu za preventivnim strategijama usmerenim na ove grupe. Dr Marija Portela, šef grupe za istraživanje mentalnog zdravlja u IR Sant Pau, naglašava važnost ove studije jer „ona kvantifikuje ono na šta smo već sumnjali u vezi sa mentalnim zdravljem tokom pandemije. Ona naglašava potrebu za perspektivom izvan mentalnih bolesti za rešavanje samoubistvo, obraćajući ga kao fundamentalni aspekt javnog zdravlja.“

Za nju, „ovaj članak naglašava mnogo dugoročne posledice odluka donetih tokom pandemije. Mi to kvantifikujemo, ali takođe stavlja mnogo širi fokus na mentalno zdravlje u smislu da to nisu nužno ljudi sa psihijatrijskom dijagnozom. I ovo je veoma važno jer pokazuje da je samoubistvo mnogo globalniji problem javnog zdravlja.

S tim u vezi, dr Narcis Cardoner, istraživač iz Grupe za istraživanje mentalnog zdravlja u IR Sant Pau i šef odeljenja za psihijatriju u bolnici Sant Pau, dodaje da nam ovi rezultati govore o mnogim stvarima koje bi trebalo koristiti da se bolje suočimo sa sličnim situacijama u budućnost.

„Interesantno je da je tokom pandemije fizičko zdravlje bilo izrazito prioritetno. I sve strategije, na primer, samo zatvaranje, imale su za cilj da smanje rizik da se ljudi zaraze virusom. Ali znali smo da će uticaj ovih situacija nestati. I dalje se priča o četvrtom talasu, a to je problem mentalnog zdravlja i izgleda da smo bili pomalo nesvesni.

„Podaci poput onih koji su izvedeni iz ove studije govore da je fizičko zdravlje veoma važno, ali nema zdravlja bez mentalnog zdravlja, i bilo bi od suštinskog značaja da se preduzmu neke odredbe za ove uticaje.

Takođe je naglasio da „ponekad ono što je dobro za fizičko zdravlje nije uvek dobro za mentalno zdravlje. Dakle, ovde, gledajući u budućnost, moramo da predložimo holističkije pristupe sličnim situacijama. Mislim da je to važna lekcija iz onoga što se desilo sa pandemijom , posebno s obzirom na to da je to uglavnom uticalo na mlade žene i maloletnike. To je pouka čije smo posledice bile svesne, ali smo je potpuno previdele ili poricale.

U stvari, trojica stručnjaka se slažu da su tokom pandemije druge zemlje imale blaže mere zatvaranja „koje izgleda da nemaju različit uticaj u oblasti fizičkog zdravlja, a ne znamo zašto, jer je tačno da podaci o mentalnom zdravlju izgleda da bude prilično generalizovano širom sveta.

„Uticaj pandemije, na primer, u smislu rizika od depresije, anksioznih poremećaja, veoma je izražen širom sveta. Stope, prevalencija depresije i anksioznosti su se povećale. Dakle, identifikujemo fenomen koji se veoma generalizuje. “

Za njih je neophodno da se u budućim prilikama razmatraju mnogo globalnije mere „i da razmišljaju o mentalnom zdravlju kao o suštinskom delu zdravlja. Pošto efekti nisu tako trenutni, možda mislimo da su kao pitanja drugog nivoa, kao da nisu toliko važni“.

Na kraju, dr Kardoner naglašava trenutni pritisak na zdravstveni sistem: „Morate samo da prođete kroz naše hitne pomoći da vidite zasićenje. Ovo pokazuje da je pandemija bila brutalan test stresa za ionako krhko društvo. Ova studija je To je važno jer smo svi imali ideju da je mentalno zdravlje užasno i to možemo potvrditi brojevima.

Dr Serano zaključuje da „rezultati nam pokazuju da su posledice društvenih fenomena velikih razmera duboke i da se to mora rešavati iz perspektive javnog zdravlja, a ne samo iz psihijatrije“.