Istraživači istražuju napredak u endoskopskim tehnikama za uklanjanje velikih kolorektalnih polipa

Istraživači istražuju napredak u endoskopskim tehnikama za uklanjanje velikih kolorektalnih polipa

Kolorektalni rak (CRC) je drugi najčešći rak u Sjedinjenim Državama. Ovo naglašava važnost ranog otkrivanja i lečenja prekanceroznih lezija poput velikih polipa. Endoskopija nudi minimalno invazivan pristup uklanjanju ovih polipa, smanjujući potrebu za tradicionalnom hirurgijom.

Ovaj pregled, objavljen u eGastroenterologija, istražuje napredak u tehnikama endoskopske resekcije, posebno endoskopsku resekciju sluzokože (EMR) i endoskopsku submukoznu disekciju (ESD).

Potpuno uklanjanje velikih polipa (>10 mm) je ključno za sprečavanje progresije u CRC. Komadična resekcija tokom endoskopskih procedura može povećati rizik od recidiva. EMR, standardni pristup za velike polipe bez peduncira, koristi submukoznu injekciju za stvaranje jastuka, omogućavajući sigurniju i potpuniju resekciju pomoću zamke.

ESD, naprednija tehnika, koristi se za složene polipe sa većim rizikom od submukozne invazije. Uključuje stvaranje preciznog reza i seciranje polipa sloj po sloj od osnovnog tkiva.

I EMR i ESD nude prednosti u odnosu na operaciju. Oni su manje invazivni, zahtevaju kraće vreme oporavka i povezani su sa manje komplikacija. Međutim, odabir najpogodnije tehnike zavisi od različitih faktora, uključujući veličinu polipa, morfologiju, lokaciju i dubinu submukozne invazije. EMR je generalno poželjan za jednostavnije polipe, dok je ESD indikovana za one sa karakteristikama koje ukazuju na dublju invaziju.

ESD nudi nekoliko prednosti u odnosu na EMR. Postiže veće stope en-bloc resekcije (uklanjanje celog polipa u jednom komadu), što dovodi do preciznije histološke procene i manjeg rizika od recidiva. Međutim, ESD je složenija i dugotrajnija procedura koja zahteva hospitalizaciju i nosi nešto veći rizik od komplikacija. Endoskopska ekspertiza je najvažnija za uspešan ESD, sa studijama koje pokazuju značajno poboljšanje u stopama uspeha sa sve većim iskustvom.

Izbor između EMR i ESD treba da bude individualizovan na osnovu specifičnih potreba pacijenta, karakteristika polipa i raspoložive stručnosti u centru za lečenje. U nekim slučajevima, posebno u ustanovama sa ograničenim iskustvom u ESD ili kada kašnjenja zbog složenih procedura mogu nadmašiti koristi, EMR bi mogao biti poželjniji pristup.

U zaključku, EMR i ESD su vredne endoskopske tehnike za lečenje velikih kolorektalnih polipa. Izbor najprikladnije procedure zahteva pažljivo razmatranje pojedinačnih faktora i veština endoskopista. Tekuća istraživanja će usavršiti ove tehnike i voditi optimalne odluke o lečenju pacijenata sa prekanceroznim kolorektalnim lezijama.