Ogromna studija potvrđuje da vijagra smanjuje rizik od Alchajmerove bolesti za više od 50%

Ogromna studija potvrđuje da vijagra smanjuje rizik od Alchajmerove bolesti za više od 50%

Farmaceutski preparat koji je odobrila FDA i koji se koristi za lečenje erektilne disfunkcije uskoro bi mogao da se preporuči kao terapija za smanjenje rizika od Alchajmerove bolesti.

Analizirajući podatke o zdravstvenom osiguranju zajedno sa laboratorijskim istraživanjem o genetskim i neurološkim efektima sildenafila – leka koji se obično prodaje pod brendom Viagra – istraživači u SAD su potvrdili potencijal leka u održavanju kritičnih proteina u nervnim ćelijama od zaplitanja u smrtonosni nered.

Studije su u više navrata pokazale da blokatori enzima zvani inhibitori fosfodiesteraze (PDE) ne samo da imaju sposobnost da promovišu protok krvi u penisu, već mogu da spreče neurodegeneraciju odgovornu za demenciju.

Ovaj potencijal možda i nije toliko iznenađujući, s obzirom da je poznato da su PDE uključeni u nervne signalne puteve koji utiču na neuroplastičnost. Prethodna istraživanja na životinjskim modelima pokazala su da inhibitor PDE sildenafil smanjuje prekomernu fosforilaciju ‘tau’ proteina u nervnim ćelijama što ih uzrokuje da formiraju toksične zaplete, pomažući u poboljšanju kognitivnog zdravlja i pamćenja.

Ipak, nisu sva istraživanja bila tako laskava, jer neke studije uopšte nisu primetile uticaj na nivo populacije. I dok lekovi mogu da utiču na neurološki nivo, mehanizmi koji stoje iza ovog procesa još uvek nisu u potpunosti shvaćeni.

Istraživači u SAD su koristili ćelijske kulture neurona stvorenih od matičnih ćelija koje su donirali pacijenti sa Alchajmerovom bolešću kako bi mapirali metaboličku i genetsku aktivnost iza terapijskih efekata sildenafila.

Posle pet dana lečenja, laboratorijski uzgojeni neuroni proizveli su značajno niže nivoe tau proteina sa dodatkom viška koncentracija fosfora, potvrđujući sposobnost sildenafila da štiti moždane ćelije.

Čitanje poruka koje proizvodi DNK ćelije otkrilo je stotine promena u ekspresiji gena, od kojih mnoge uključuju upalu, prekid komunikacije između nerava i vođenje struktura nervnih ćelija.

Dok će biti potrebne dodatne studije da se tačno utvrdi kako ovi suptilni uticaji mogu biti uključeni u patologiju iza Alchajmerove bolesti, razumevanje glavnih porodica gena na koje sildenafil utiče dalo je solidnu osnovu za razumevanje zašto deluje i možda zašto neki mozgovi uopšte razvijaju Alchajmerovu bolest. .

Druga karakteristika studije je koristila veštačku inteligenciju za traženje znakova delovanja sildenafila na nivou populacije. Prethodne studije su koristile podatke medicinskog osiguranja kako bi otkrili da sildenafil može smanjiti rizik od Alchajmerove bolesti za oko 60 procenata.

Ipak, oni su se oslanjali na samo jednu bazu podataka osiguranja, potencijalno propuštajući varijable koje bi mogle otkriti drugačiji zaključak. Štaviše, ove studije sugerišu da pacijenti koji se leče od visokog krvnog pritiska u plućima ili plućne hipertenzije (PH) nisu videli isti pad rizika od demencije.

Istraživači su uključili četiri tretmana koji se obično propisuju za PH u svoju analizu podataka, ne samo što su potvrdili da sildenafil smanjuje rizik od Alchajmerove bolesti za oko 60 procenata, već su otkrili da ipak smanjuje rizik kod ljudi sa plućnom hipertenzijom.

„Nakon kompjuterske integracije ove velike količine podataka, korisno je videti efekte sildenafila na ljudske neurone i ishode pacijenata u stvarnom svetu“, kaže biomedicinski informatičar Klivlendske klinike i prvi autor Feiksiong Čeng.

„Verujemo da naši nalazi pružaju dokaze potrebne za klinička ispitivanja kako bi se dalje ispitala potencijalna efikasnost sildenafila kod pacijenata sa Alchajmerovom bolešću.“

Pošto je sildenafil već dobio odobrenje FDA za erektilnu disfunkciju, demonstriranje njegove sigurnosti i efikasnosti u smanjenju rizika od Alchajmerove bolesti moglo bi zdravstvenim vlastima pružiti brza sredstva za rešavanje onoga što izgleda kao rastuća plima demencije.

Stareće stanovništvo širom sveta može očekivati da će se broj osoba koje žive sa demencijom skoro udvostručiti svakih 20 godina, sa nešto manje od 80 miliona na kraju ove decenije na skoro 140 miliona do sredine veka.

Ako već imamo pri ruci pilulu koja može da smanji ove brojke, ovakva istraživanja će biti od vitalnog značaja za dokazivanje njihove vrednosti.