Lek za dijabetes obećava za lečenje akutne srčane insuficijencije

Lek za dijabetes obećava za lečenje akutne srčane insuficijencije

Multicentrična studija koju su vodili Medicinski centar Univerziteta Vanderbilt (VUMC) i Farmaceutski fakultet Univerziteta Lipscomb u Nešvilu identifikovali su potencijalni novi tretman za akutnu srčanu insuficijenciju, vodeći uzrok hospitalizacije i smrti.

Lek, dapagliflozin, prvobitno je odobren za lečenje dijabetesa tipa 2, ali se od tada pokazalo da smanjuje rizik od hospitalizacije zbog srčane insuficijencije i smrti kod pacijenata sa ozbiljnim zdravstvenim problemima koji uključuju srčanu i hroničnu bolest bubrega i povećan kardiovaskularni rizik. .

U izveštaju ovog meseca u časopisu Američkog koledža za kardiologiju, istraživači su otkrili da dapagliflozin takođe koristi pacijentima nakon prijema u bolnicu zbog akutne srčane insuficijencije. Lek poboljšava diurezu, eliminaciju viška tečnosti iz pluća, čime se ublažava kongestija, a može i smanjiti boravak u bolnici.

„Pokazali smo sigurnost i efikasnost iniciranja dapagliflozina tokom prvog dana hospitalizacije zbog akutne srčane insuficijencije“, rekao je prvi autor rada, Zachari Cok, PharmD, profesor farmaceutske prakse na Univerzitetu Lipscomb. Ovo će „imati međunarodni uticaj na lečenje akutne srčane insuficijencije“.

Svake godine 800.000 pacijenata sa akutnom srčanom insuficijencijom biva primljeno u američke bolnice iz hitne pomoći. Ovi pacijenti su pod visokim rizikom od produženog boravka u bolnici i smrti. Procenjuje se da godišnji troškovi lečenja akutne srčane insuficijencije u Sjedinjenim Državama premašuju 34 milijarde dolara.

Diuretici se daju većini pacijenata sa akutnom srčanom insuficijencijom da bi se poboljšali simptomi i zagušenje pluća uzrokovano nagomilavanjem tečnosti. Međutim, optimalni pristup diuretičkoj terapiji kod pacijenata hospitalizovanih zbog akutne srčane insuficijencije ostaje slabo definisan i doprinosi produženom boravku u bolnici i visokoj stopi smrti i ponovnog prijema.

Štaviše, mnogi pacijenti ne reaguju na diuretike, a oko polovine pacijenata je otpušteno sa upornim zagušenjem. Ovo može dovesti do toga da se pacijenti vrate u bolnicu ubrzo nakon otpuštanja i budu ponovo primljeni na dalju terapiju srčane insuficijencije.

Dapagliflozin je inhibitor natrijum-glukoze kotransporter 2 (SGLT2) koji deluje na bubrege kako bi povećao uklanjanje natrijuma i glukoze iz tela. U aprilu 2020. VUMC je započeo randomizovano, kliničko ispitivanje leka kod pacijenata hospitalizovanih sa akutnom srčanom insuficijencijom.

Studiju su osmislili VUMC JoAnn Lindenfeld, MD, i Sean Collins, MD, MSc, i Cok, član VUMC-ovog istraživačkog tima srčane insuficijencije.

Lindenfeld, profesor medicine na Odeljenju za kardiologiju, nacionalno je poznat po svojim inovativnim doprinosima u oblasti srčane insuficijencije.

Kolins, profesor urgentne medicine, rukovodi Centrom za istraživanje i inovacije u hitnoj pomoći (CERI), nacionalnim liderom u istraživanju hitne pomoći; ko-upravlja Vanderbiltov koordinacioni centar, koji podržava klinička istraživanja predvođena VUMC-om, i pomoćnik je direktora za istraživanje kliničkih ispitivanja u Vanderbiltovom institutu za medicinu i javno zdravlje.

Cok je član Američkog društva za srčanu insuficijenciju koji je mnogo objavljivao na tom polju. Uprkos pandemiji COVID-19, koja je dostigla vrhunac usred studije, istraživači su uspeli da upišu 240 pacijenata i završe ispitivanje, „zahvaljujući marljivom trudu i saradnji između CERI istraživačkog tima i… urgentne medicine i kardiologije“, rekao je Koks.

Pacijenti su upisani na pet lokacija pored VUMC-a: TriStar Centennial Medical Center i Ascension St. Thomas Hospital Vest u Nešvilu, Univerzitet Severne Karoline u Chapel Hillu, Medicinski centar Univerziteta Misisipija u Džeksonu i INTEGRIS Health Baptist Medical Center u Oklahoma Siti.

U roku od 24 sata od prijema zbog akutne srčane insuficijencije, pacijenti su randomizirani da primaju ili dapagliflozin ili konvencionalnu terapiju diureticima.

Dok rana primena dapagliflozina nije poboljšala diuretičku efikasnost zasnovanu na težini u poređenju sa konvencionalnim tretmanom, pacijenti koji su primali lek nisu imali povećanje neželjenih događaja, zahtevali su kraće periode IV diureze i bili su otpušteni brže tokom petodnevnog perioda studije.

Ispitivanje je pokazalo bezbednost i efikasnost uzimanja leka tokom rane hospitalizacije koji će se i dalje propisivati po otpuštanju kako bi se postigla optimalna ambulantna terapija i smanjila verovatnoća ponovnog prijema.

„To je način da se poboljša diureza i da se dobije prednost u primeni smernica usmerene medicinske terapije kod pacijenata sa akutnom srčanom insuficijencijom“, rekao je Lindenfeld.