Studija na pacovima pokazuje da ishrana „lošom hranom“ može prouzrokovati dugotrajna oštećenja mozga adolescenata

Studija na pacovima pokazuje da ishrana „lošom hranom“ može prouzrokovati dugotrajna oštećenja mozga adolescenata

Nova studija koju je vodio USC o pacovima koji su se hranili dijetom sa visokim sadržajem masti i šećera povećava mogućnost da ishrana puna bezvrijedne hrane kod tinejdžera može poremetiti sposobnost pamćenja njihovog mozga na duže vreme.

„Ono što vidimo ne samo u ovom radu, već iu nekim od naših nedavnih radova je da ako su ovi pacovi odrasli na ovoj ishrani bezvrijedne hrane, onda imaju ta oštećenja pamćenja koja ne nestaju“, rekao je Skot Kanoski, profesor bioloških nauka na USC Dornsife College of Letters, Arts and Sciences. „Ako ih jednostavno stavite na zdravu ishranu, ovi efekti, nažalost, traju dugo u odraslom dobu.“

Studija se pojavljuje u majskom izdanju časopisa Mozak, ponašanje i imunitet.

U razvoju studije, Kanoski i glavni autor i saradnik na postdoktorskom istraživanju Anna Haies smatrali su da su prethodna istraživanja pokazala vezu između loše ishrane i Alchajmerove bolesti. Ljudi koji pate od Alchajmerove bolesti imaju niži nivo neurotransmitera zvanog acetilholin u mozgu koji je neophodan za pamćenje i funkcije kao što su učenje, pažnja, uzbuđenje i nevoljni pokreti mišića.

Tim se pitao šta bi to moglo značiti za mlađe ljude koji su možda na sličnoj zapadnjačkoj ishrani punoj masti i šećera, posebno tokom adolescencije kada njihov mozak prolazi kroz značajan razvoj. Praćenjem uticaja ishrane na nivoe acetilholina u pacovima i provođenjem testova pamćenja, mogli bi saznati više o važnom odnosu između ishrane i pamćenja.

Istraživači su pratili nivoe acetilholina u grupi pacova na masnoj, slatkoj ishrani i u kontrolnoj grupi pacova analizirajući njihove reakcije mozga na određene zadatke dizajnirane da testiraju njihovo pamćenje. Tim je pregledao mozgove pacova nakon smrti na znakove poremećenog nivoa acetilholina.

Test memorije uključivao je puštanje pacova da istražuju nove objekte na različitim lokacijama. Nekoliko dana kasnije, istraživači su ponovo uveli pacove na scenu koja je bila skoro identična osim dodavanja jednog novog objekta. Pacovi koji su bili na ishrani bezvrijedne hrane pokazali su znake da ne mogu da se sete koji su predmet prethodno videli i gde, dok su oni u kontrolnoj grupi pokazali familijarnost.

„Signalizacija acetilholina je mehanizam koji im pomaže da kodiraju i pamte te događaje, analogno ‘epizodičnom pamćenju’ kod ljudi koje nam omogućava da se sećamo događaja iz naše prošlosti“, objasnio je glavni autor Hejs. „Čini se da se taj signal ne dešava kod životinja koje su odrasle jedući masnu, slatku ishranu.“

Kanoski je naglasio da je adolescencija veoma osetljiv period za mozak kada se dešavaju važne promene u razvoju. „Ne znam kako da ovo kažem a da ne zvučim kao Kasandra i propast i sumor“, rekao je on, „ali nažalost, neke stvari koje mogu biti lakše reverzibilne tokom odraslog doba su manje reverzibilne kada se dešavaju tokom detinjstva“.

Postoji bar neka nada za intervenciju. Kanoski je rekao da je u drugom krugu studije istraživački tim ispitao da li se oštećenje pamćenja kod pacova odgajanih na ishrani bezvrijedne hrane može preokrenuti lekovima koji indukuju oslobađanje acetilholina. Koristili su dva leka, PNU-282987 i karbahol, i otkrili da je tim tretmanima datim direktno hipokampusu, regionu mozga koji kontroliše pamćenje i koji je poremećen kod Alchajmerove bolesti, sposobnost pamćenja pacova vraćena.

Ali bez te posebne medicinske intervencije, Kanoski je rekao da je potrebno više istraživanja da bi se saznalo kako se problemi sa pamćenjem zbog ishrane bezvrijedne hrane tokom adolescencije mogu preokrenuti.