Dozvolila ukrajinskim izbeglicama da rade?

Dozvolila ukrajinskim izbeglicama da rade?

Za manje od mesec dana, više od 2,8 miliona ljudi pobeglo je od rata u Ukrajini. Neposredni fokus u zemljama poput Poljske, gde izbeglice dolaze iscrpljene i uplašene, bio je da se obezbedi ljubaznost, hrana i hitno sklonište. Niko ne zna koliko će dugo pridošlice ostati, ali će verovatno proći dosta vremena s obzirom na neizvestan ishod rata i štetu nanetu njihovoj zemlji. S obzirom na to, Evropa će uskoro morati da počne da razmišlja o tome kako da im pomogne da se dugoročno skrase.

Jedno ključno pitanje je da li će moći da nađu posao. „Ako biste posmatrali jednu jedinu politiku koja bi napravila veliku razliku [za integraciju izbeglica], jedina politika je pravo na rad – možete izdržavati sebe i svoju porodicu, možete zadržati veštine koje imate“, kaže Karlos Vargas-Silva, profesor studija migracija na Oksfordskom univerzitetu.

Izbeglice se obično bore da se učvrste na evropskim tržištima rada. Jedna studija podataka EU pokazala je da su izbeglice 22 odsto veće šanse da budu nezaposlene od drugih migranata sličnih karakteristika. Ali postoji razlog da se veruje da će Ukrajinci proći bolje.

Prvo, ograničenja politike ih ne postavljaju na neuspeh. Dok jedan broj evropskih zemalja zabranjuje tražiocima azila da rade na određeno vreme dok čekaju na odluku, EU je ukrajinskim izbeglicama ponudila „privremenu zaštitu“, što znači da mogu da ostanu najmanje godinu dana i da će imati trenutni pristup tržište rada i obrazovanje. Ovo čini veliku razliku: studije pokazuju da što duže tražiocu azila bude zabranjen rad, to su lošiji izgledi da dobiju posao jer se njihove veštine pogoršavaju.

Ukrajinci će takođe moći da se kreću širom EU tamo gde imaju podršku porodice ili bolje izglede za zapošljavanje. Mnogi tražioci azila, nasuprot tome, u početku moraju da žive tamo gde su smešteni, ponekad u oblastima koje su izabrane za jeftino stanovanje, a ne za pristojan posao.

Drugo, ukrajinske izbeglice stižu u privrede koje su gladne radnika. Stopa nezaposlenosti u Poljskoj i Mađarskoj, zemljama koje su do sada primile najviše ukrajinskih izbeglica, iznosi 2,9 odnosno 3,7 odsto, što je znatno ispod proseka EU. Mađarska je već rekla da želi da pomogne ukrajinskim izbeglicama da popune slobodna radna mesta. „U interesu zemlje je da iskoristimo kvalifikovanu radnu snagu što je brže moguće“, rekao je vladin zvaničnik ranije ovog meseca.

Poljska se, posebno, godinama oslanja na trud Ukrajinaca. U 2016, 2017. i 2018. godini, Poljska je primila više privremenih imigranata nego bilo koja druga zemlja u OECD-u, od kojih su mnogi iz Ukrajine. To znači da u regionu već postoje formalne i neformalne mreže koje mogu pomoći Ukrajincima da pronađu posao, od rođaka do agencija za zapošljavanje.

Ali i dalje će biti izazova. Većina izbeglica su žene i deca, dok su većina privremenih ukrajinskih migranata poslednjih godina bili muškarci. Neki od dugotrajnih poslova koje su ovi muškarci obavljali u sektorima kao što su građevinarstvo, transport i poljoprivreda verovatno više odgovaraju samcima na kratkoročnim radnim stanjima nego samohranim roditeljima sa porodicama o kojima se brinu. Poslodavci će možda morati da budu fleksibilniji, a kreatori politike će morati da razmisle o pružanju brige o deci za ljude koji žele da rade.

Vargas-Silva kaže da je ova rodna podela među izbeglicama neobična. „Veoma smo navikli na veliki broj muških izbeglica [koji kasnije dovode svoje porodice]“, kaže on. „Ovo je nešto malo drugačije.“

Takođe je moguće da bi se makroekonomsko okruženje u Evropi moglo pogoršati zbog ratnih efekata. Svaki pad bi bio posebno težak za novopridošlice. Norveška studija je pokazala da je zapošljavanje izbeglica bilo pet puta osetljivije na promene u lokalnoj stopi nezaposlenosti nego kod radnika rođenih u zemlji.

EU je učinila pravu stvar što je omogućila ukrajinskim izbeglicama da odmah pristupe poslu i obrazovanju, ali će ta ponuda morati da bude podržana dodatnom pomoći: za časove jezika, smeštaj, školska mesta i zdravstvene usluge za ljude fizički i emocionalno ranjene rat. Postoje i specifični programi iz kojih se može naučiti, na primer, švedska inicijativa Fast Track iz 2015. koja je imala za cilj da pomogne kvalifikovanim izbeglicama da potvrde svoje profesionalne akreditive.

Ove politike su skupe, ali bi to bila i cena neaktivnosti na duge staze. Ukrajinske izbeglice su do sada naišle na veliku podršku javnosti. Sada im je potrebna neka strateška pomoć kako bi bili sigurni da mogu da počnu da se izdržavaju.