Poslednjih dana se razgovara o bioraznolikosti sa mnogim nerešenim pitanjima

Poslednjih dana se razgovara o bioraznolikosti sa mnogim nerešenim pitanjima

Pregovarači na konferenciji Ujedinjenih nacija o biodiverzitetu održanoj u subotu još uvek nisu rešili većinu ključnih pitanja oko zaštite svetske prirode do 2030. i obezbeđivanja desetina milijardi dolara zemljama u razvoju za finansiranje tih napora.

Konferencija Ujedinjenih nacija o biodiverzitetu, ili COP15, trebalo bi da se završi u ponedeljak u Montrealu, a delegati su se utrkivali da se dogovore oko jezika u okviru koji poziva na zaštitu 30% globalnih kopnenih i morskih područja do 2030. godine, što je cilj poznat kao „30 od 30.“ Trenutno je zaštićeno 17% kopnenih i 10% morskih područja širom sveta.

Takođe moraju da se dogovore sa iznosima sredstava koja bi išla za finansiranje projekata za stvaranje zaštićenih područja i obnovu morskih i drugih ekosistema. Rani nacrt okvira zahtevao je zatvaranje jaza u finansiranju od 700 milijardi dolara do 2030. godine. Većina toga bi došla od reformi subvencija u sektoru poljoprivrede, ribarstva i energetike, ali postoje i pozivi za desetine milijardi dolara novih sredstava koja bi poticala od bogatih siromašnim nacijama.

„Od početka pregovora, sistematski smo viđali neke zemlje kako slabe ambiciju. Ambicija se mora vratiti“, rekao je Marko Lambertini, generalni direktor VVF International, dodajući da im je potreban „jasan cilj očuvanja“ koji „postavlja svet na jasnu putanju ka pružanju pozitivne budućnosti prirode“.

Kanadski ministar životne sredine i klimatskih promena Steven Guilbeault izrazio je više optimizma. Guilbeault je u subotu ujutro za Asošiejted pres rekao da je čuo „malo ljudi da priča o crvenim linijama“ i da to znači da su „ljudi voljni da razgovaraju. Ljudi su voljni da pregovaraju“.

„Čuo sam dosta podrške ambicijama iz svih krajeva sveta“, rekao je Gilbo. „Svi žele da odu odavde uz ambiciozan dogovor.

Elizabet Maruma Mrema, izvršni sekretar UN-ove konvencije o biološkoj raznolikosti, rekla je novinarima u subotu popodne da je ohrabrena napretkom, posebno u vezi sa izdvajanjem sredstava, ali da dogovor još nije postignut.

„Pregovarački timovi imaju više posla. Moraju da pretoče obećanja u planove, ambicije i akcije“, rekla je ona.

Ministri i vladini zvaničnici iz oko 190 zemalja uglavnom se slažu da zaštita biodiverziteta mora biti prioritet, a mnogi upoređuju te napore sa pregovorima o klimi koji su završeni prošlog meseca u Egiptu.

Klimatske promene zajedno sa gubitkom staništa, zagađenjem i razvojem ugrozile su svetsku biodiverzitet, a jedna procena iz 2019. upozorava da se milion biljnih i životinjskih vrsta suočava sa izumiranjem u roku od decenija – stopa gubitka 1.000 puta veća od očekivane. Ljudi rutinski koriste oko 50.000 divljih vrsta, a 1 od 5 ljudi od 8 milijardi svetske populacije zavisi od tih vrsta za hranu i prihod, navodi se u izveštaju.

Ali muku muče da se dogovore kako ta zaštita izgleda i ko će je platiti.

Finansiranje je bilo među najvećim spornim pitanjima, a delegati iz 70 afričkih, južnoameričkih i azijskih zemalja napustili su pregovore u sredu. Vratili su se nekoliko sati kasnije.

Brazil je, govoreći u ime zemalja u razvoju, naveo u saopštenju da će biti uspostavljen novi mehanizam finansiranja posvećen biodiverzitetu i da razvijene zemlje obezbeđuju 100 milijardi dolara godišnje u finansijskim grantovima ekonomijama u razvoju do 2030. godine.

„Potreban vam je snažan i ambiciozan finansijski paket koji odgovara ambicijama globalnog okvira za biodiverzitet“, rekao je za AP Leonardo Kliver de Atajd, šef brazilske delegacije.

„Ovo će koštati mnogo novca za implementaciju. Ciljevi su izuzetno ambiciozni i koštaju mnogo novca“, nastavio je on. „Zemlje u razvoju će snositi veći teret u njegovoj implementaciji jer se većina resursa biodiverziteta nalazi u zemljama u razvoju. Potrebna im je međunarodna podrška.“

Zemlje donatori — Evropska unija i 13 zemalja — odgovorile su u petak saopštenjem u kojem obećavaju da će povećati finansiranje biodiverziteta. Napomenuli su da su udvostručili potrošnju na biodiverzitet od 2010. do 2015. i od tada su se obavezali na još nekoliko milijardi dolara u finansiranju biodiverziteta.

Zac Goldsmith, britanski ministar za prekomorske teritorije, Komonvelt, energiju, klimu i životnu sredinu, priznao je da fokus ne može biti samo na popularnim merama zaštite kao što je cilj 30 puta 30.

„30 sa 30 je glavna meta, ali ne možete da postignete 30 sa 30 bez dogovora o čitavom nizu drugih stvari“, rekao je on. „Nećemo imati 30 sa 30 bez finansija. Nećemo ih imati osim ako druge zemlje ne urade kao što ima Kostarika i ne prekinu vezu između poljoprivredne produktivnosti i degradacije zemljišta i krčenja šuma. I nećemo biti u mogućnosti da uradimo bilo koju od ovih stvari ako se ne pozabavimo … subvencijama.“

Čak se i oko zaštitnih ciljeva još uvek prepiru. Mnoge zemlje veruju da je 30% cilj vredan divljenja, ali neke zemlje se zalažu za razvodnjavanje jezika kako bi, između ostalog, dozvolile održive aktivnosti u onim oblastima za koje se čuvari prirode strahuju da bi mogle da dovedu do destruktivne seče i rudarenja. Drugi žele načine upućivanja na jezik za bolje upravljanje ostalih 70% sveta koji ne bi bili zaštićeni.

Ostale nesuglasice se vrte oko toga kako najbolje podijeliti koristi od genetskih resursa i ugraditi prava starosjedilačkih grupa u bilo koji sporazum. Neke starosedelačke grupe žele direktan pristup finansiranju i glas u određivanju zaštićenih područja koja utiču na starosedeoce.

„Svaka zaštićena područja koja utiču na autohtone narode moraju imati slobodan prethodni informisani pristanak domorodačkih naroda, inače će doći do istih starih šablona autohtonih naroda koji će biti raseljeni zaštićenim područjima“, Atosa Soltani, direktor globalne strategije za sveto amazonsko područje Headvaters Initiative, savez 30 autohtonih nacija u Ekvadoru i Peruu koji radi na trajnoj zaštiti 86 miliona hektara prašume, navedeno je u intervjuu e-poštom.

Drugi izazov je uključivanje jezika – slično Pariskom sporazumu o klimatskim promenama – koji stvara jači sistem za izveštavanje i verifikaciju napretka koje zemlje postižu. Mnogi ukazuju na neuspehe okvira za biodiverzitet iz 2010. godine, prema kojem je samo šest od 20 ciljeva delimično ispunjeno do roka do 2020. godine.

„Veoma je važno da stranke vide šta drugi rade. Važno je za civilno društvo, ljudi poput vas da prate naš napredak ili ponekad, nažalost, nedostatak“, rekao je Gilbo. „To je važno sredstvo koje nam pomaže da držimo noge uz vatru. Ako je efikasno na klimu. Trebalo bi da ga imamo i na prirodi.“