Majmun vidi, majmun radi: Posmatranje makaka radi boljeg razumevanja sinhronizacije pokreta

Majmun vidi, majmun radi: Posmatranje makaka radi boljeg razumevanja sinhronizacije pokreta

Ljudi odavno znaju kako da se sinhronizuju sa ritmovima. Ali sada su istraživači iz Japana otkrili da se sinhronizacija pokreta spontano odvija i kod majmuna makakija. U studiji koja je nedavno objavljena u Proceedings of the National Academi of Sciences (PNAS), istraživački tim predvođen Nacionalnim institutom za fiziološke nauke primetio je „društveno motorno uvlačenje“, to jest, sinhronizaciju pokreta između pojedinaca, kod makaka u laboratorijskom okruženju.

Iako je sugerisano da društveno-motorno zahvatanje pojačava društvenu koheziju, neuronske osnove ovog mehanizma nisu dobro shvaćene, čime su istraživači želeli da se pozabave. „Društvena motorička aktivnost je jaka kod ljudi“, kaže glavni autor studije Saeka Tomatsu. „Pošto sinhronizovani pokreti podstiču društvenu koheziju kod ljudi, oni mogu igrati važnu ulogu u formiranju velikih društvenih mreža među grupama.

Da bi istražili evoluciono poreklo društvenog motoričkog zahvata, istraživači su ispitali način na koji makaki sinhronizuju svoje pokrete sa pokretima drugih makaka. Oni su uporedili sinhronizaciju u nekoliko tipova situacija: pokrete između para pravih majmuna, pokrete majmuna koji gleda video majmuna koji pravi iste pokrete koji se ponavljaju, i pokrete majmuna koji gleda video horizontalnu traku koja klizi u istog smera kao i kretanja u stvarnom životu.

„Rezultati su bili iznenađujući“, objašnjava Masaki Isoda, stariji autor. „Otkrili smo da su makaki pokazali društveno-motoričko zauzimanje bez podstreka eksperimentatora.“ Štaviše, uočeno motorno uvlačenje variralo je u zavisnosti od životinjskih parova, društvene hijerarhije i vrste stimulusa.

„Motoričko uvlačenje makaka je olakšano društvenim razmenama u realnom vremenu, a smanjeno je kada se koriste video snimci makaka koji prave iste pokrete“, objašnjava glavni autor Saeka Tomatsu. „Stoga, čini se da je ova vrsta motoričkog zahvata specifična za društvene interakcije u stvarnom životu.“

Stvaranje istraživačkih postavki i zadataka koji se mogu koristiti za etičko proučavanje ponašanja je dragoceno; okvir kreiran i testiran u ovoj studiji mogao bi olakšati istraživanje o neurološkom i evolucionom poreklu društvenog ponašanja kod primata koji nisu ljudi. Ovo dostignuće, zajedno sa verifikacijom prisustva motoričkog zahvata tokom društvenih razmena u realnom vremenu, postavlja teren za buduća istraživanja motoričke sinhronije kao društvenog fenomena. Ovo bi moglo dovesti do novog razumevanja o ljudskim uslovima povezanim sa oštećenom društvenom kohezijom, kao što je poremećaj autističnog spektra.