Dosledno vežbanje 2-3 puta nedeljno tokom dužeg perioda povezano sa manjim trenutnim rizikom od nesanice

Dosledno vežbanje 2-3 puta nedeljno tokom dužeg perioda povezano sa manjim trenutnim rizikom od nesanice

Dosledno vežbanje 2-3 puta nedeljno tokom dužeg perioda povezano je sa nižim trenutnim rizikom od nesanice, kao i sa sposobnošću da se održava preporučenih 6-9 sati zatvorenih očiju svake noći, sugeriše objavljena međunarodna 10-godišnja studija objavljena u časopisu otvorenog pristupa BMJ Open.

Redovno vežbanje je povezano sa boljim ukupnim zdravljem, a nekoliko studija sugeriše da fizička aktivnost promoviše kvalitetniji san i može poboljšati simptome hronične nesanice, primećuju istraživači.

Ali nije sasvim jasno koliko pol, starost, težina (BMI), ukupna kondicija, opšte zdravlje i vrsta vežbanja doprinose ovoj asocijaciji, dodaju oni.

Da bi ovo dalje istražili, istraživači su procenili učestalost, trajanje i intenzitet nedeljne fizičke aktivnosti i simptome nesanice, ubrzanog noćnog sna i pospanosti tokom dana među odraslim osobama srednjih godina iz 21 centra u devet evropskih zemalja.

4.399 učesnika studije (2.085 muškaraca; 2.254 žene) izvučeno je iz ankete o respiratornom zdravlju Evropske zajednice.

Odgovorili su na pitanja o učestalosti i trajanju fizičke aktivnosti na početku (ECRHS II;1998–2002) i o fizičkoj aktivnosti, simptomima nesanice (Osnovni nordijski upitnik o spavanju; skala 1–5), trajanju sna i pospanosti tokom dana (Epvorthova skala pospanosti ) 10 godina kasnije (ECRHS III; 2011–14).

Učesnici koji su prijavili da su vežbali najmanje dva ili više puta nedeljno, 1 sat nedeljno ili više, klasifikovani su kao fizički aktivni.

Tokom 10-godišnjeg perioda, 37% (1.601) učesnika je bilo uporno neaktivno; 18% (775) je postalo fizički aktivno; 20% (881) je postalo neaktivno; a 25% (1.082) je bilo stalno aktivno.

Učesnici u Norveškoj su najverovatnije bili uporno aktivni, dok su učesnici u Španiji, a zatim u Estoniji, najverovatnije bili uporno neaktivni.

Uporno aktivni učesnici su češće bili muškarci, mlađi i nešto manje težine. Takođe je manja verovatnoća da su sadašnji pušači i veća je verovatnoća da će trenutno raditi.

Nakon prilagođavanja starosti, pola, težine (BMI), istorije pušenja i centra za proučavanje, oni koji su bili uporno aktivni imali su značajno (42%) manje šanse da će teško zaspati, 22% manje šanse da imaju bilo kakve simptome nesanice i 40% manje je verovatno da će prijaviti 2 ili 3 (37% manje verovatno) simptoma nesanice.

Simptomi nesanice su takođe bili nezavisno povezani sa godinama, ženskim polom i težinom.

Što se tiče ukupnih noćnih sati sna i dnevne pospanosti, nakon prilagođavanja starosti, pola, težine, istorije pušenja i centra za proučavanje, uporno aktivni učesnici su najverovatnije bili normalni spavači, dok je najmanje verovatno da će oni koji su uporno neaktivni biti u toj kategoriji. .

Uporno aktivni su značajno (55%) češće spavali normalno, značajno manje (29%) da će biti kratki (6 sati ili manje), a 52% manje je verovatno da će dugo spavati (9 sati ili više). A oni koji su postali aktivni imali su 21% veću vjerovatnoću da će normalno spavati od onih koji su bili uporno neaktivni.

Istraživači priznaju da nisu bili u stanju da objektivno procene promene nivoa fizičke aktivnosti između dve vremenske tačke i da su se svi elementi oslanjali na subjektivnu procenu putem upitnika.

Ali oni ipak zaključuju: „Naši rezultati su u skladu sa prethodnim studijama koje su pokazale blagotvoran efekat [fizičke aktivnosti] na simptome nesanice, ali sadašnja studija dodatno pokazuje važnost doslednosti u vežbanju tokom vremena jer je veza izgubljena za u početku aktivni subjekti koji su postali neaktivni“.