Prskalice i navodnjavanje kap po kap pomažu Iračanima da pobede sušu

Prskalice i navodnjavanje kap po kap pomažu Iračanima da pobede sušu

Posle četiri godine suše, irački farmer Mohamed Sami je trebalo da napusti isušenu zemlju svog oca, ali je tada sistem za navodnjavanje koji štedi vodu oživeo njegove useve i njegove nade.

On je među stotinama farmera u zemlji pogođenim toplotnim talasima, oskudnim kišama i iscrpljenim rekama koji imaju koristi od novih sistema upravljanja vodom koje je doneo Svetski program za hranu UN.

Sistemi koriste automatizovane prskalice i navodnjavanje kap po kap kako bi se osiguralo da se oskudna voda koristi na najefikasniji način i da se ne gubi kao oticanje ili isparava pod žarkim suncem.

„Od 2019. godine, zbog nestašice vode, nismo u mogućnosti da obrađujemo zemlju“, rekao je 38-godišnji Sami u svom selu Al-Azrakija u centralnoj provinciji Anbar.

Shrvan sušom koja je njegovih 10 donuma, ili oko jednog hektara zemlje, pretvorila u pustinju, Sami je pre nekoliko godina počeo da radi u obližnjem gradu kao nadničar.

„Razmišljao sam da zauvek odustanem od poljoprivrede“, rekao je.

Ali onda, pre dve godine, Samijevi izgledi su se promenili, a njegova zemlja je ponovo procvetala.

VFP je pomogao sa novim automatizovanim sistemom za navodnjavanje koji zaliva njegovu njivu samo dva sata dnevno, dva do tri dana u nedelji.

„Sada navodnjavam 10 krofni istom količinom vode koju sam ranije koristio za jedan krof“, rekao je on i dodao da je njegova žetva pšenice porasla sa sedam na 12 tona godišnje.

Prošle godine projekat VFP-a pomogao je više od 1.100 farmera „u oblastima koje su najviše pogođene klimatskim promenama i sušom“, rekao je Khansae Ghazi iz kancelarije agencije UN u Bagdadu.

Novi sistemi za navodnjavanje „koriste 70 procenata manje vode od tradicionalnih metoda kao što je poplava“ — mnogo rasipničkiji metod koji se koristio milenijumima.

Savremene tehnike omogućavaju poljoprivrednicima da uzgajaju različite useve tokom cele godine, uključujući ječam, krastavac, lubenicu i patlidžan, i smanjuju „oslanjanje na nepredvidive padavine“, saopštio je VFP.

Irak, koji se još uvek oporavlja od godina rata i haosa, jedna je od pet zemalja na koje utiču neki efekti klimatskih promena, prema Ujedinjenim nacijama.

Mesto drevne Mesopotamije, gde su civilizacije cvetale na obalama moćnih reka Tigar i Eufrat, Irak sada trpi ekstremnu nestašicu vode, pogoršanu uzvodnim rečnim branama u Iranu i Turskoj.

„Irak je zemlja dveju reka, njegova civilizacija stara više od 7.000 godina oduvek se oslanjala na poljoprivredu“, rekao je portparol ministarstva poljoprivrede Mohamed al-Kazai.

„Decenijama su zemlju pogađale poplave, a ne suše.

Ali kako su padavine postale neredovnije, a voda sve oskudnija, zbog čega su vodonosni slojevi iscrpljeni, mnogi farmeri su napustili svoje parcele u novim oblastima sa prašinom.

Tokom sezone 2021-22, produktivnost poljoprivrednog sektora je pala za 36 odsto u odnosu na prethodnu godinu, saopštio je VFP.

Državne vlasti su ograničile upotrebu vode za poljoprivredu kako bi osigurale dovoljno vode za piće za 43 miliona stanovnika Iraka.

Da bi se borilo protiv problema, ministarstvo je takođe počelo da nudi sisteme za prskanje koje farmeri mogu da otplaćuju tokom jedne decenije, a država pokriva 30 odsto troškova.

„U početku je farmeru bilo teško da pređe na moderno navodnjavanje“, rekao je Khazai.

Ali sada se ministarstvo nada da će povećati žetve na više od šest miliona tona pšenice 2024. godine, sa pet miliona prošle godine.

To bi premašilo domaće potrebe Iraka i predstavljalo veliki skok sa oko dva miliona tona u 2022.

Agencija UN upozorava da postoje ograničenja za dobitke koje donose nove tehnike.

„Dok savremeni sistemi za navodnjavanje mogu značajno da poboljšaju efikasnost vode i poljoprivredne prakse u Iraku, možda neće biti dovoljno da se pozabave složenim pitanjem suše“, navodi se u saopštenju.

Ali za sada, farmeri su zadovoljni dobicima koje vide, među njima i Souad Mehdi u selu Al-Azrakija blizu Eufrata, koji je rekao da je udvostručila žetvu.

Ova 40-godišnjakinja na svojoj parceli od jednog hektara gaji pšenicu i ječam zimi, a leti kukuruz, paradajz i patlidžan.

Nekada nam je trebalo dva dana da zalijemo useve“, rekla je ona. Sada puni bazen rečnom vodom, a zatim uključuje prskalice, zadatak koji „ne traje više od dva sata“.