Mala žaba emituje moćan ultrazvučni vrisak koji niko ne može čuti

Mala žaba emituje moćan ultrazvučni vrisak koji niko ne može čuti

Brazilska atlantska prašuma ispunjena je „vicima“ sićušnih vodozemaca u nevolji koji probijaju uši, ali do sada, mi ljudi, nismo bili svesni njihovih plača.

Po prvi put, istraživači su snimili južnoameričke žabe koje viču na frekvenciji koja potpuno zaobilazi ljudsko uho – ali što bi bilo prilično neprijatno životinjama sa pravom vrstom prijemnika.

Žaba sa listom (Haddadus binotatus) je najrasprostranjenija vrsta žaba u šumskoj zajednici. Iako ih ima u izobilju, one su male – najveće vrste su ženke, pa čak i one koje jedva dostižu 64 milimetra (2,5 inča) u dužinu.

Kada su napadnuti, ne mogu se baš boriti. Tako oni vrište, emitujući ultrazvučni poziv u pomoć kao odbranu.

Već neko vreme znamo da neke žabe koriste svoje cevi da signaliziraju nevolje, upozorenja i alarme, i dok je nekoliko studija otkrilo da žabe mogu da emituju ultrazvuk, ova nova studija to potvrđuje.

„Neki potencijalni predatori vodozemaca, kao što su slepi miševi, glodari i mali primati, u stanju su da emituju i čuju zvukove na ovoj frekvenciji, što ljudi ne mogu“, kaže bihejvioralni ekolog Ubirat a Ferreira Souza sa Državnog univerziteta u Kampini u Brazil.

„Jedna od naših hipoteza je da je poziv u pomoć upućen nekim od ovih [životinja], ali takođe može biti slučaj da je široki frekventni opseg generalistički u smislu da bi trebalo da uplaši što je moguće više predatora.

Plač je deo čitavog niza odbrambenih ponašanja, u kojima žaba sa leglom lista savija leđa dok podiže prednji deo tela, razjapljenih usta, kao da se sprema da ispusti krik koji ledi krv i koji se konačno emituje kao žaba delimično zatvara svoju utor.

I dok ljudi mogu da čuju samo zvukove oko 20 kiloherca i manje, softver koji su Souza i tim koristili za snimanje žabljeg borbenog pokliča pokazali su da se on kreće od sedam do 44 kiloherca.

Oni misle da ovaj široki opseg frekvencija – zajedno sa zastrašujućim stavom žabe – treba da odvrati širok spektar predatora od petljanja sa ovim sićušnim terorom. Pošto je u drugim delovima sveta otkriveno da su druge žabe sposobne da viču tako moćno, ponašanje bi moglo biti rasprostranjenije nego što pretpostavljamo.

„U svetlu činjenice da je raznovrsnost vodozemaca u Brazilu najveća na svetu, sa više od 2.000 opisanih vrsta, ne bi bilo iznenađujuće otkriti da i druge žabe emituju zvukove na ovim frekvencijama“, kaže ekolog Državnog univerziteta u Kampini. Marijana Retuci Pontes.

Ona izveštava da je primetila slično ponašanje prilikom rukovanja posebnom vrstom žaba tokom posete državnom turističkom parku Gornja Ribeira u januaru 2023. godine, iako nije mogla da potvrdi prisustvo ultrazvučnog frekvencijskog opsega na video snimku koji je snimila.

Istraživači kažu da su tačni mehanizmi pomoću kojih krikovi odvraćaju predatore nejasni, iako sugerišu da bi to moglo biti da ih direktno uplaše ili čak da privuku prirodne neprijatelje predatora.

„Da li je moguće da poziv ima za cilj da privuče sovu koja će napasti zmiju koja će pojesti žabu?“ Souza predlaže.

Ovo istraživanje objavljeno je u časopisu acta ethologica.