Oporavak morskih algi pruža nadu za obnovu mora širom sveta

Oporavak morskih algi pruža nadu za obnovu mora širom sveta

Ljudska aktivnost je degradirala ekosisteme i oštetila biodiverzitet širom sveta, ali obnova ekosistema pruža nadu za budućnost. Naučnici koji proučavaju obnavljanje podvodnih šuma morskih algi koje drugim vrstama obezbeđuju hranu i sklonište otkrili su da je 10 godina napora na obnovi pomoglo oštećenoj šumi da ponovo naraste do bogatstva i snage uporedive sa šumama koje nikada nisu bile narušene.

„Šume makroalgi nalaze se duž preko jedne trećine svetskih obala i podupiru čitave ekosisteme“, rekla je dr Ema Sebrijan iz Centra d’Estudis Avancats de Blanes, autorka studije u Frontiers in Marine Science.

„U 2011. godini, u zalivu Mao, Menorka, sprovedena je akcija restauracije, gde je vrsta makroalgi ponovo introdukovana na području gde je nekada uspevala. Posle 10 godina otkrili smo da su se povezane vrste algi vratile u stanište, a sa njih, funkcije ekosistema koje pružaju“.

Cebrian i njen tim su koristili pristup zasnovan na osobinama kako bi istražili funkcionalni oporavak šuma morskih algi: vezu između napora na restauraciji i funkcionisanja šuma kao što je bilo pre nego što je oštećena. Tim je pogledao pet lokaliteta Gongolaria barbata, jedne od vrsta koje ‘formiraju krošnje’ koje su vitalne za održavanje šuma morskih algi, da bi shvatio kako obnova ovih vrsta može da funkcioniše na oživljavanju ekosistema.

„Među svim morskim algama, makroalge koje formiraju krošnje pružaju strukturu ekosistemu sličnu drveću u kopnenoj šumi“, rekla je Kristina Galobart, prva autorka studije, takođe sa sedištem u Centru d’Estudis Avancats de Blanes. „Oni utiču na lokalno okruženje tako što menjaju, na primer, protok svetlosti i vode. Ove modifikacije u okruženju stvaraju ekološke niše od kojih druge vrste mogu da profitiraju.“

Evaluacija projekata obnove obično se dešava u kratkim vremenskim rokovima, posebno u morskim ekosistemima, gde su ovi projekti manje uspostavljeni. Međutim, projekti koji obnavljaju sporo sazrele vrste zahtevaju duži vremenski okvir za procenu, i dok razumemo kako se obnavlja struktura vegetacije i raznovrsnost vrsta, pitanja o tome kako se ekosistem vraća u funkciju ostaju.

Da bi se izmerila funkcija, neophodno je proučiti kvantifikovane osobine ciljne vrste koje obuhvataju zdravlje ekosistema. Tim je odlučio da pogleda skup od 14 osobina, kao što su veličina primeraka i da li su iz vrsta koje duže žive ili sporije rastu. Prisustvo vrsta kojima je potrebno više vremena da sazre ili porastu može ukazivati na zdraviji ekosistem, koji je u stanju da ih podrži.

Tim je pogledao jedan aktivno restaurirani lokalitet, gde su napori na restauraciji bili u toku već 10 godina, obližnji lokalitet gde su se obnovljene makroalge proširile izvan granica prvobitnog područja restauracije, susedni lokalitet koji nije restauriran i dva referentna lokaliteta koja nije bio poremećen. Sakupili su uzorke sa svake od ovih lokacija za identifikaciju i analizu, zatim osušili i izmerili uzorke kako bi izmerili brojnost svake prisutne vrste.

Otkrili su da je obnovljeni lokalitet sačinjen od većeg spektra vrsta od netaknutog lokaliteta i područja na koje su se napori na restauraciji prelili, sa sličnim sastavom vrsta kao i referentni uzorci. Obnovljeni lokalitet bio je čak funkcionalno bogatiji od jedne od referentnih šuma, iako nije bio sačinjen upravo od vrsta koje su naučnici očekivali.

Vrste koje čine obnovljene ekosisteme mogu se razlikovati od originalnih, dok i dalje ispunjavaju istu nišu u podršci lokalnom biodiverzitetu. Obnovljeni lokalitet imao je veću strukturnu složenost i vrste sa dužim životnim vekom, što je ključni znak dugoročnog oporavka koji povećava potencijalno sklonište koje šuma pruža drugim organizmima. Dodatna raznolikost takođe nudi potencijalne koristi za budućnost: raznovrsnija šuma morskih algi može bolje da odgovori na izazove životne sredine.

„Pokazali smo da jedna akcija obnove, plus uklanjanje uzroka degradacije, može dovesti do oporavka ne samo jedne vrste, već i povezanih funkcija ekosistema“, rekao je Cebrian. „Dodavanje informacija iz drugih inicijativa za restauraciju pomoći će da se u potpunosti razume kako se obnavlja funkcionalnost u različitim staništima, vrstama ili uslovima životne sredine.“