Studija povezuje preferenciju za glasne automobile sa osobinama ličnosti

Studija povezuje preferenciju za glasne automobile sa osobinama ličnosti

Većina nas je iskusila iznenadni, zaglušujući zvuk modifikovanog prigušivača automobila, koji je razbio vaš mir na milion komada dok je prolazio.

Ako živite u komšiluku gde su ovi ometajući zvuci poznati, verovatno vas neće iznenaditi da istraživanja povezuju želju za posedovanjem ovog tipa automobila sa višim nivoima sadizma i psihopatije.

Psiholog Julie Aitken Schermer sa Univerziteta Zapadni Ontario u Kanadi analizirala je preko 500 ljudi kako bi istražila vezu između ‘mračnih’ osobina ličnosti i preferencije glasnih automobila sa modifikovanim prigušivačima.

„Pošto ove modifikacije izduvnih gasova istovremeno ometaju ljude i životinje i nezakonite su u nekim jurisdikcijama… razumevanje ko želi da njihovo vozilo bude glasno je interesantno istraživačko pitanje“, napisala je Šermer za Psichologi Todai o svojoj pilot studiji.

Šermer je anketirao 529 studenata biznisa koji su imali prosečnu starost od 18 godina, od kojih su 52 odsto bili muškarci. „Automobilska skala“ je postavila tri pitanja o osećanjima učesnika prema glasnim automobilima, identifikaciji sa sopstvenim automobilima i potencijalu da modifikuju svoje prigušivače, sa višim rezultatima koji ukazuju na preferenciju za glasne automobile.

Takođe su završili kratku mračnu tetradu, skalu od 28 stavki koja meri osobine ličnosti makijavelizma, narcizma, psihopatije i sadizma. Ove osobine se nazivaju mračnim zbog njihovih ‘zlih’ karakteristika, koje uključuju sebičnost i iskorištavanje drugih, obično bez empatije.

Šermer je rekla Kolinu Batleru iz CBC Nevs-a da je bila inspirisana da proučava umove glasnih entuzijasta automobila dok je šetala svog psa u blizini univerzitetskog kampusa, gde je često nailazila na ovaj uznemirujući oblik zagađenja bukom.

Šermer je pretpostavio da bi ljudi mogli da vole da njihovi automobili budu glasniji kako bi dobili više pažnje, što je u skladu sa narcističkim ponašanjem. Takođe je očekivala da će ljudi sa sadističkim ili psihopatskim osobinama – povezanim sa kriminalnim stavovima – biti skloniji da žele glasne automobile sa često nedozvoljenim modifikacijama.

I ona je predvidela da će mlađi muškarci imati veće rezultate u pogledu preferencije za glasnim automobilima, jer je ova grupa povezana sa uživanjem u glasnijim aktivnostima u slobodno vreme.

„Otkrili smo da su sadizam i psihopatija predviđali ko želi da modifikuje svoje prigušivače, ko se oseća povezanije sa svojim vozilom i [ko misli] da su glasni automobili zaista kul“, rekao je Šermer za CBC Nevs.

„Čini se da je to bešćutno zanemarivanje osećanja i njihovih reakcija drugih ljudi. To je psihopatija koja izlazi na videlo, a verovatno i uživaju kada gledaju ljude kako se preplaše.“

Biti muškarac i imati sadističke i psihopatske osobine ličnosti činili su oko 29 procenata varijanse u preferenciji za glasna vozila. Analiza je otkrila da je mlađi predviđao veći rezultat na skali automobila u grupi, ali ova korelacija nije bila dovoljno značajna da bi se izvukli zaključci.

Pronađene su veze između viših rezultata na skali automobila i svake od crnih tetradnih osobina, mada ne značajne u slučaju makijavelizma i narcizma. Da je anketa pitala o želji da drugi primete njihov glasan auto, Šermer sugeriše da bi narcizam mogao biti bolji prediktor.

Iako studija daje neke uvide, naravno, postoje upozorenja. Učesnici u relativno malom uzorku bili su relativno mladi i svi su upisani na poslovnu diplomu na istom univerzitetu, tako da se Šermerovi nalazi možda neće primeniti na širu populaciju.

Anketa se samo pitala o želji za posedovanjem glasnih automobila, a ne o njihovom posedovanju, i nije istraživala preferencije za druga glasna vozila, kao što su motocikli ili veliki kamioni. Buduća istraživanja bi mogla da ispitaju druge varijable, kao što je slušanje glasne muzike tokom vožnje i gde bi ljudi vozili svoja glasna vozila.

„Osim zakonske primene zakona u vezi sa ovim modifikacijama automobila, sadašnji rezultati sugerišu da druge taktike, kao što su informativne kampanje, možda neće biti korisne“, zaključuje Šermer u svom izveštaju.

„Malo je verovatno da bi oni koji imaju više rezultata na psihopatiji i sadizmu bili podstaknuti činjenicom da modifikovani prigušivači mogu biti štetni za druge.