Slušanje divova: Potraga za neuhvatljivim antarktičkim plavim kitom

Slušanje divova: Potraga za neuhvatljivim antarktičkim plavim kitom

Plavi kitovi su najveće životinje na Zemlji, dužine do 30 metara i težine do 200 tona — koliko i Boing 787. Ipak, zvuk koji ispuštaju, a ne veličina, odaje njihovu lokaciju.

Kao akustičar morskih sisara, dr Brajan Miler bi znao. Proveo je hiljade sati slušajući i prateći neuhvatljive okeanske divove.

„Antarktički plavi kitovi su kritično ugroženi i zbog toga ih je teško pronaći u ogromnom Južnom okeanu, ali oni upućuju veoma glasne niskofrekventne pozive koje možemo da otkrijemo na stotinama kilometara udaljenosti, koristeći akustičnu tehnologiju“, rekao je on.

Tim za istraživanje morskih sisara, iz Odeljenja za klimatske promene, energiju, životnu sredinu i vodu Australijskog antarktičkog odeljenja, i njihove međunarodne kolege, sada su objavili sveobuhvatan snimak plavih kitova na Antarktiku, na osnovu akustičkih podataka, objavljenih u Frontiers in Marine Science.

Podaci su pokazali da su antarktički plavi kitovi tokom leta raspoređeni oko Antarktika i kroz sub-Antarktik.

„Ova analiza predstavlja najsavremeniju cirkumpolarnu informaciju o distribuciji ovih retko viđenih i neuhvatljivih životinja, koje su lovljene do ivice izumiranja tokom industrijskog lova na kitove“, rekao je dr Miler.

„Naša analiza i skupovi podataka će poslužiti kao osnova i odskočna daska za budući rad.

Skoro dve decenije tim je koristio slobodno plutajuće „sonobuje“ kao „stanice za prisluškivanje“ za otkrivanje, praćenje i snimanje antarktičkih plavih kitova i drugih zvukova kitova.

Provodeći više od osam meseci na moru, na sedam putovanja, tim je prešao više od 145.510 kilometara i pratio skoro 3.900 sati zvuka sa stanica za slušanje širom Antarktika.

U kombinaciji sa drugim metodama istraživanja, uključujući satelitsko praćenje, video praćenje, fotografiju, uzorkovanje DNK, dronove i veštačku inteligenciju, oni grade sliku distribucije, brojnosti i ponašanja životinja.

Dr Miler je rekao da su sonobuje jedan od najisplativijih načina proučavanja plavih kitova, ali postoje ograničenja u onome što se može naučiti samo slušanjem.

Svaka sonobuja ima hidrofon koji emituje zvuk nazad do broda u realnom vremenu preko VHF radio veze.

Kada se detektuju pozivi plavih kitova, tim može da dobije pravac do kitova, a zatim da rasporedi više instrumenata da bi dobio preciznu poziciju.

„Tokom poslednjih 20 godina zaista smo usavršili našu sposobnost da akustički lociramo i pronađemo ove životinje“, rekao je dr Miler.

„Možemo ih pouzdano saslušati, doploviti do njih i vizuelno ih videti, zatim ih fotografisati i pratiti, pa čak i uzeti male biopsije njihove kože i sala za dalje proučavanje.

Novo objavljena studija fokusirala se na snimke glasnih, niskofrekventnih „pesme“ koje su bile specifične za antarktičke plave kitove — „Z-poziv“ i deo Z-poziva poznatog kao „Jedinica-A“.

Studija je takođe analizirala ne-pesmu „D-call“, koju prave sve populacije plavih kitova.

Smatra se da su D-pozivi društveni pozivi koje upućuju mužjaci i ženke kitova na hranilištima, dok pozive pesama upućuju samo mužjaci.

„Jedinica-A je bila najrasprostranjeniji poziv otkriven na najvećem broju sonobujeva širom Antarktika i sub-Antarktika“, rekao je dr Miler.

„Otkrili smo više poziva koji nisu pesme D ranije tokom letnje sezone hranjenja, a pozive pesama jedinice A i Z kasnije tokom leta i rane jeseni.

Tim je rekao da je potrebno više istraživanja da bi se razumeo odnos između kitova i njihovog glavnog izvora hrane, krila, suočeni sa promenama u životnoj sredini i povećanim pritiskom na pecanje krila.

Ovo bi moglo uključiti niz novih metoda proučavanja, uključujući flotu vozila bez posade, opremljenih hidrofonima za otkrivanje kitova i drugim instrumentima za proučavanje plena kitova.

Naučnici bi takođe mogli da zakače hidrofonske akcelerometrijske oznake na kitove, koji snimaju pozive i mere brzinu plivanja, da bi razumeli kako se tip i količina vokalizacije odnose na stopu hranjenja.

„Pasivni akustički monitoring je spreman da igra ključnu ulogu u budućim istraživanjima koja će se baviti prazninama u znanju o antarktičkim plavim kitovima“, rekao je dr Miler.