Kako plantaže kafe ograničavaju ishranu ptica

Kako plantaže kafe ograničavaju ishranu ptica

Vratite se svojim mislima na proleće 2020. godine, kada su police prodavnica bile bez osnovnih stvari i sastojaka. Za ptice koje žive u šumama Centralne Amerike, zamena šumskog zemljišta plantažama kafe u suštini „čisti police“ njihove omiljene hrane, što ih dovodi do promene svoje ishrane i staništa da bi preživele.

Nova studija koju su vodili istraživači sa Univerziteta Juta istražuje zapise o ishrani ptica sačuvanih u njihovom perju i radio praćenje njihovog kretanja kako bi otkrilo da ptice jedu mnogo manje beskičmenjaka na plantažama kafe nego u šumama, što sugeriše da je poremećaj njihovog ekosistema značajno utiče na opcije ishrane ptica.

„Sve veći ljudski ekološki uticaj na planetu, posebno kroz gubitak staništa i degradaciju i klimatske promene, često negativno utiče i na ishranu ptica“, rekao je Cagan H. Sekercioglu, vodeći autor studije i profesor ekologije i ornitologije na U’s School of Biological nauke. „Ove negativne promene, uključujući smanjenje ključnih resursa u ishrani kao što su insekti i drugi beskičmenjaci, mogu dovesti do smanjenog preživljavanja, posebno mladih koji brzo rastu, što često dovodi do smanjenja populacije i gubitka ovih pothranjenih ptica.

Studija je objavljena u Frontiers of Ecology and Evolution.

Širom sveta, šume se smanjuju od nekada zelenih utočišta života na mnogo manje ostatke, razbacane među poljoprivrednim zemljištem koje ih je zamenilo. Samo oko jedan procenat vrsta ptica preferira tipove staništa u kojima dominiraju ljudi i ljudske aktivnosti, ali brzi nestanak prirodnog šumskog staništa znači da oko trećine vrsta ptica sada radi na preživljavanju u sredinama u kojima dominiraju ljudi.

U Kostariki, zemljište oko biološke stanice Las Cruces u blizini granice sa Panamom, prešlo je od potpuno pošumljene do sada 50% plantaža kafe, 20% pašnjaka za stoku i 10% drugih ljudskih sredina—samo 20% zemlje je još uvek pošumljeno. Poljoprivredne površine su natopljene pesticidima, đubrivima i fungicidima, što drastično utiče na zajednice beskičmenjaka kojima se hrane lokalne ptice.

Te lokalne ptice uključuju četiri vrste na koje su se istraživači fokusirali u studiji: narandžastokljuni slavuj-droz, srebrnogrli tanager, belogrli drozd i oker-trbušasti muholov. Sve četiri vrste mogu se naći i u šumama i na otvorenom, gde se hrane i voćem i beskičmenjacima. Ali beskičmenjaci (uključujući insekte) su važan deo njihove ishrane, jer obezbeđuju ključne hranljive materije, uključujući proteine i azot.

Sekercioglu i njegove kolege, uključujući istraživače iz Sjedinjenih Država, Kostarike i Singapura, želeli su da shvate kako vrste ptica koje su proučavale dobijaju hranljive materije između poljoprivrednog i šumskog okruženja, posebno tokom ključne sezone razmnožavanja kada je pravilna ishrana ključna za održavanje vrste.

Da bi saznali više o ishrani ptica, istraživači su analizirali izotope u njihovom perju. Mi smo ono što jedemo, a hemijski potpisi hrane koju jedemo, u obliku odnosa izotopa, ugrađeni su u naša tkiva.

Izotopi su različite verzije istog elementa koje se razlikuju samo po količini neutrona u svom jezgru – beskonačno mala razlika u masi između atoma ugljenika sa, recimo, šest neutrona i atoma ugljenika sa sedam. Ali biološki i fizički procesi mogu da preferiraju lake ili teške izotope, menjajući rezultujući odnos na način koji se može meriti i može pružiti vredne informacije.

Kod ljudi, na primer, zapis naše ishrane je sačuvan u izotopima u našoj kosi. U prethodnoj studiji, koautor Thure Cerling, ugledni profesor na Odsjeku za geologiju i geofiziku Univerziteta Juta, i kolege analizirali su ošišane kose iz berbernica i salona širom doline Salt Lakea i saznali o relativnim odnosima mesa hranjenog kukuruzom. i biljni proteini u ishrani lokalnog stanovništva.

U Kostariki, istraživači su se nadali da će učiniti isto, ali sa stabilnim izotopima ugljenika i azota u perju ptica. Sakupili su 170 perja od četiri vrste ptica kako bi analizirali ishranu i pratili kretanje 49 ptica koristeći radio praćenje kako bi videli gde su proveli svoje vreme.

„Definitivno nije prvi put da se izotopska analiza perja koristi za proučavanje ishrane ptica“, rekao je koautor Set Njusom sa Univerziteta u Novom Meksiku, „ali možda je to prvi put, posebno u tropima, da se koristi u kombinaciji sa radio telemetrijom za ispitivanje sastava ishrane i relativne upotrebe poljoprivrednih naspram prirodnih staništa.“

Rezultati su pokazali da je stanište ptica koje su birale imalo značajan uticaj na njihovu ishranu. Izotopski podaci sugerišu da su tri od četiri proučavane vrste jele znatno manje beskičmenjaka na plantažama kafe nego u šumama. Za srebrnogrle tanagere i belogrle drozdove, podaci sugerišu da jedu dvostruko više biomase beskičmenjaka u šumama nego na plantažama kafe.

„Naši rezultati sugerišu da na plantažama kafe nedostaju beskičmenjaci koje preferiraju šumske ptice koje se hrane i u ostacima autohtonih šuma i na plantažama kafe“, rekao je Sekercioglu.

Plantaže kafe su zasađene pre nekoliko decenija, a istraživači nemaju podatke da znaju kako su se ptice ponašale kada je šuma bila netaknuta. Ali iz onoga što sada znamo o ponašanju ptica, možemo zaključiti šta rezultati znače za stil života ptica.

Da bi konzumirale dovoljno beskičmenjaka, rekao je Šekercioglu, ptice moraju često da se hrane u malim šumskim delovima od oko 7-12 hektara (oko veličine parkinga na stadionu U’s Rice-Eccles) i uskim hodnicima šuma pored reka, samo širok oko 30-60 stopa.

„Smatramo da se pokretljivije ptice kao što su srebrogrli tanager i belogrli drozd stalno kreću da bi dobile dovoljno hrane, posebno beskičmenjaci bogati proteinima“, rekao je Sekercioglu, hipoteza koju podržava studija radio praćenja iz 2007. „Manje pokretne vrste poput narandžastog slavuja, koje mogu imati doživotne veličine doma od jednog hektara (pola hektara) ili moraju da se prilagode plantažama kafe i jedu manje beskičmenjaka ili nestaju.

Narandžasti slavuj drozd nije sam – studija iz 2019. pokazala je da je više vrsta ptica u opadanju u regionu nego što je bilo stabilno.

Dakle, za ptice Kostarike, kao i za ptice u drugim, sličnim tropskim regionima, šumski rezervati mogu da obezbede kritične resurse za ptice koje su premestile svoja staništa u preostale šume i putuju kroz plantaže kafe da bi došle do drugih delova šume.

„Prebacivanje ovih ptica na druga mesta može dovesti do novih ekoloških interakcija koje same po sebi mogu imati negativne posledice“, rekao je Šekercioglu. „Na primer, povećana konkurencija sa pticama na ovim novim mestima ili prekomerno grabljenje nad vrstom plena koja se ranije nije toliko konzumirala.

Ako pijete kafu, možete pomoći tako što ćete kupiti kafu pogodnu za ptice. Prema Sekerciogluu, kafa pogodna za ptice se uzgaja na plantažama sa više drveća i šumskih ostataka, što je korisno za domaće ptice. On preporučuje kupovinu kafe uzgojene u hladu, kafe koja je sertifikovana kao pogodna za ptice od strane Smithsonian Migratornog centra za ptice, ili kafe iz Etiopije koja je, kako je rekao, među najprijateljskim za ptice.

A lokalne samouprave u tropskim regionima mogu pomoći tako što će dati prioritet očuvanju netaknute šume, šuma sekundarnog rasta i šumskih pojaseva pored reka kako bi se povećala povezanost šumskih ostataka.

„Hitno je,“ rekao je Šekercioglu, „dati prioritet očuvanju i regeneraciji šumskih ostataka u poljoprivrednim područjima u kojima sve više ljudi dominiraju i koja nastavljaju da zamenjuju najraznovrsnije tropske šume na svetu“.