Preci kafe i krompira preživeli kataklizmu koja je ubila dinosauruse

Preci kafe i krompira preživeli kataklizmu koja je ubila dinosauruse

Otkriće fosilne biljke stare 80 miliona godina vraća poznato poreklo lamiida u kredu, proširujući rekord od skoro 40.000 vrsta cvetnih biljaka, uključujući savremene osnovne useve poput kafe, paradajza, krompira i nane.

Brajan Atkinson, pomoćnik profesora ekologije i evolucione biologije na Univerzitetu u Kanzasu i kustos paleobotanike na Institutu za biodiverzitet KU, nedavno je objavio studiju o fosilnoj biljci pod nazivom Palaeophitocrene chicoensis u časopisu Nature Plants.

„Ovaj fosil nam govori da je zaista raznolika grupa cvetnih biljaka evoluirala pre našeg prvobitnog razumevanja“, rekao je Atkinson.

„Fosil pripada grupi lijana, koje su drvenaste loze koje dodaju strukturnu složenost kišnim šumama. To nam pokazuje da se ova grupa cvetnica pojavila veoma rano u fosilnom zapisu. Postojale su neke hipoteze da su postojale u kredi perioda—ali nema dobrih jasnih dokaza. Ovo je odličan pokazatelj da su strukturno složene prašume modernog tipa možda postojale još pre 80 miliona godina.“

Prema istraživaču KU, fosilno voće baca novo svetlo na „kritični interval“ u istoriji života na Zemlji.

„To je vreme kada u šumama preovladavaju golosemenke kao što su četinari u kojima dominiraju cvetne biljke“, rekao je Atkinson.

„Znamo da su se ove ekološke tranzicije dogodile tokom kasne krede – ali još uvek su nam potrebni kritični dokazi, poput toga kako su se formirali određeni ekosistemi, kao što su prašume, koje danas čine preko polovine biljnih vrsta koje su danas žive. Ovaj fosil pokazuje ovu raznoliku grupu biljaka, lamiidi, bili su stariji nego što se ranije mislilo, a ekosistemi krede na zapadnoj obali Severne Amerike možda su podsećali na strukturno složene prašume.“

Dobro očuvani fosil otkriven je devedesetih godina prošlog veka od strane građevinskih ekipa koje su gradile stambene zgrade u blizini zaliva Granit u Sakramentu u Kaliforniji. Smešten u naslagama formacije Čiko koji su vezani za kampan (peto od šest doba kasne krede), fosil su sakupili Ričard Hilton i Patrik Antuci sa koledža Sijera i smešteni u njihov muzej prirodne istorije.

„Proveo sam sedam godina tražeći ove stvari [lamiide iz krede] i nisam mogao da ih pronađem“, rekao je Atkinson. „Skupljao sam i proučavao biljke iz krede na zapadnoj obali da bih bolje razumeo evoluciju cvetnih biljaka. Neko je rekao: ‘Oh, trebalo bi da pogledate Prirodnjački muzej koledža Sijera’, jer to nije bilo na mom radaru da ih kontaktiram. Rado su me pozvali da pogledam njihovu kolekciju fosilnih biljaka, i bio sam jednostavno oduševljen raznovrsnošću biljaka koje su ovi momci uspeli da iskopaju u ovoj stambenoj zgradi.“

Tek kada je Atkinson video fosilnu biljku oporavljenu decenijama ranije sa gradilišta, shvaćen je potencijalni značaj primerka.

„Dok sam otvarao ovu fioku, primetio sam ovo voće sa zaista upečatljivim šarama na površini“, rekao je istraživač KU. „Odmah sam prepoznao da pripada ovoj lamiidnoj porodici zvanoj Icacinaceae, koja je dobro poznata u mlađim naslagama nakon krede nakon događaja masovnog izumiranja. Svuda je. Ali ranije nema jasnih poznatih fosila koji pripadaju toj porodici. I pomislio sam, ‘O moj Bože, to je to!’ Znate, ova porodica biljaka ima upravo ove zaista upečatljive plodove.“

Da bi potvrdio svoje razmišljanje o fosilu, Atkinson je morao da bolje pogleda. Proučavao je strukture fosilnog voća pomoću svetlosne mikroskopije, što mu je omogućilo da napravi prelepe fotografije primerka. Ispitujući njegov raspored grebena, jama, redova i tuberkula, istraživač KU bi mogao da napravi poređenja sa prethodno opisanim fosilima kako bi ga pravilno smestio u svoje porodično stablo. Rad je izazvao Atkinsona jer nikada nije opisao „fosil kompresije“ te vrste.

Navikao sam da radim na fosilima koji se čuvaju na drugačiji način koji se zove ‘permineralizacija’, rekao je Atkinson. „Ovo je moj prvi rad o kompresijskom fosilu, i bio je pomalo uznemirujući, radeći u drugačijem tipu očuvanja nego na koji ste navikli. Zamišljanje je potpuno drugačiji proces – drago mi je da je tako ispalo dobro.“

Nakon što je fosilnu biljku smestio u rod Palaeophitocrene, Atkinson je nazvao vrstu chicoensis po formaciji Chico u kojoj je pronađena.

„Upravo sam ga nazvao po formaciji iz koje je pronađen“, rekao je on. „Deo mog posla je smišljanje naučnih imena za nove vrste koje opisujem, ali nisam toliko kreativan u vezi sa tim – obično tražim lokaciju na kojoj je otkrivena. Da li je to ime već uzeto?“

Ako je ime fosilnog voća glupo, njegov značaj nije. Istraživač KU je rekao da nalazi pomažu da se utvrdi da je jedna od najraznovrsnijih grupa cvetnih biljaka preživela kataklizmu koja je ubila dinosauruse da bi evoluirala u hiljade poznatih savremenih vrsta, uključujući vitalne useve hrane za čovečanstvo.

„Moje istraživanje uključuje razumevanje dubokog vremena za bolje pomirenje kako je nastao savremeni biodiverzitet – i potencijalno kako će se on ponašati u budućnosti sa klimatskim promenama“, rekao je Atkinson.

„Pokušavao sam da okarakterišem ove evolucione događaje cvetanja biljaka u periodu krede, kada je raznolikost ovih biljaka upravo eksplodirala. Kredni zapis o lamiidima bilo je teško ustanoviti, ali znao sam da ovi fosili moraju biti tu. Zapadna obala Severne Amerike nije dovoljno uzorkovana za biljke iz krede u poređenju sa zapadnom unutrašnjom i istočnom obalom Severne Amerike. Proširujući naše uzorkovanje geografski, nailazićemo na sve više biljaka koje će nam pomoći da razumemo diversifikaciju krede koja je dovela do modernog biodiverziteta.“