Studija nudi naznake o tome kako se psorijaza može proširiti na druge delove tela

Studija nudi naznake o tome kako se psorijaza može proširiti na druge delove tela

Ispod i iza crvenkastih, ljuskavih lezija koje se formiraju na koži osoba sa psorijazom, blage i teške oblike bolesti mogu se razlikovati po aktivnosti ključnih ćelija i signalnih puteva, pokazuje nova studija.

Predvođena istraživačima sa Medicinskog fakulteta Grossman NIU, studija je mapirala skrivene karakteristike upale i kako su se upoređivali u slučajevima sve veće težine psorijazne bolesti. Nalazi tima mogu pomoći da se objasni kako male oblasti upale kože mogu imati široke efekte na druge delove tela. Do jedne petine onih sa kožnom bolešću, primećuju istraživači, razvija upalu u zglobovima ili psorijatični artritis. Rezultati studije, kažu oni, takođe mogu ponuditi naznake zašto psorijaza može izazvati ovo i druga stanja, kao što su dijabetes tipa 2, bolesti srca i inflamatorne bolesti creva.

Objavljujući u onlajn časopisu Science Immunologi 2. juna, nove analize su otkrile da je lokacija klastera ćelija zvanih fibroblasti, ključni regulatori upale, zajedno sa makrofagima, tipom belih krvnih zrnaca, varirala i bila češća u gornjim slojevima kože u težim slučajevima psorijaze.

Dalje, istraživački tim je otkrio da se u uzorcima kože pacijenata sa umerenom do teškom psorijaznom bolešću aktivnost gena povećala na više od tri desetine molekularnih puteva vezanih za metabolizam i kontrolu nivoa lipida, faktore za koje se zna da idu naopako kod dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti. . Ova povećana aktivnost gena desila se čak i na čistoj koži daleko od bilo kakvih lezija.

„Naš početni cilj je bio da pronađemo merljive molekularne signale koji bi nam mogli reći ko je verovatnije da će razviti tešku psorijazu, kao i ko je pod većim rizikom od razvoja povezanih poremećaja koji često prate psorijazu, kao što su artritis i kardiovaskularne bolesti“, kaže studija. ko-stariji istražitelj Jose Scher, MD.

„Pronašli smo signale sa potencijalnim sistemskim posledicama, sada radimo na tome da shvatimo kako zapaljenje kože može dovesti do široko rasprostranjene bolesti koja utiče na druge organe“, rekao je Šer, vanredni profesor medicine Steere Abramson na Odeljenju za medicinu na NIU Langone Health, gde je on takođe je direktor Centra za psorijatični artritis i Centra za autoimunost Judith i Stevart Colton.

„Naša studija služi kao dragocen resurs za naučnu zajednicu, nudeći najsveobuhvatniju arhivu ćelijskih i molekularnih karakteristika uključenih u bolesnu i zdravu kožu“, dodao je dr Šruti Naik, ko-stariji istraživač studije. Naik je docent na odeljenjima za patologiju, medicinu i Odeljenju za dermatologiju Ronald O. Perelman na NIU Langone.

Procenjuje se da više od 8 miliona Amerikanaca i 125 miliona ljudi širom sveta ima psorijatičnu bolest. Stanje podjednako pogađa muškarce i žene.

Šer napominje da je nova studija osmišljena tako da prevaziđe trenutne dijagnostičke alate koji se u velikoj meri fokusiraju na vidljive znake kožnih lezija umesto da gledaju na njihove nevidljive sistemske i molekularne efekte. Dok mnoge dostupne terapije, uključujući steroide i imunosupresivne lekove, smanjuju upalu i simptome, one se ne bave osnovnim uzrocima bolesti.

Nova studija se oslanjala na prostornu transkriptomiju, tehniku koja pažljivo prikazuje molekularne i ćelijske interakcije koje se javljaju u određenom tkivu. Istraživači su analizirali netaknute uzorke kože 11 muškaraca i žena sa blagim do teškim slučajevima psorijaze, plus tri zdrave odrasle osobe bez psorijaze. Prostorna transkriptomika je, kažu, moćnija od drugih uobičajeno korišćenih tehnika koje prate pojedinačne ćelije jer stvara široku mapu zasnovanu na slikama gde se ćelije nalaze u tkivima i koje druge ćelije sa kojima komuniciraju.

Naik kaže da tim sledeće planira da koristi svoju najnoviju analizu da identifikuje biološke mehanizme uključene u upalu kože u jednoj oblasti i kako ona utiče na kožu ili druge organe u drugom delu tela. Dalja istraživanja su takođe planirana u većim grupama pacijenata i na oštećenoj i neoštećenoj koži istih pacijenata kako bi se utvrdilo kako se bolest sama po sebi nestaje kod nekih i zašto pacijenti različito reaguju na iste antiinflamatorne lekove.