Povezanost između upotrebe lekova za spavanje i rizika od demencije

Povezanost između upotrebe lekova za spavanje i rizika od demencije

Nova studija pokazuje da lekovi za spavanje povećavaju rizik od demencije kod belaca. Ali vrsta i količina leka mogu biti faktori koji objašnjavaju veći rizik.

Sledi prethodni rad koji pokazuje da ljudi koji su crni imaju veću verovatnoću od ljudi koji su belci da razviju Alchajmerovu bolest, najčešći tip demencije, i da imaju različite faktore rizika i manifestacije bolesti.

Konačni ispravljeni nacrt studije objavljen u Journal of Alzheimer’s Disease 31. januara 2023.

Približno 3.000 starijih odraslih osoba bez demencije, koji su živeli van staračkih domova, bilo je upisano u studiju o zdravlju, starenju i sastavu tela i praćeno u proseku devet godina. Njihova prosečna starost bila je 74 godine; 58% je bilo belaca i 42% crnaca.

Tokom studije, 20% je razvilo demenciju. Učesnici bele rase koji su „često” ili „skoro uvek” uzimali lekove za spavanje imali su 79% veće šanse za razvoj demencije u poređenju sa onima koji ih „nikada” ili „retko” koriste. Među crnim učesnicima – čija je potrošnja pomagala za spavanje bila znatno niža – česti korisnici su imali verovatnoću da razviju demenciju sličnu onima koji su apstinirali ili retko koristili lekove.

„Razlike se mogu pripisati socioekonomskom statusu“, rekao je prvi autor dr Iue Leng, sa Odeljenja za psihijatriju i bihevioralne nauke UCSF-a i UCSF Veill instituta za neuronauke. „Crni učesnici koji imaju pristup lekovima za spavanje mogu biti odabrana grupa sa visokim socio-ekonomskim statusom, a samim tim i većom kognitivnom rezervom, što ih čini manje podložnim demenciji. Takođe je moguće da su neki lekovi za spavanje bili povezani sa većim rizikom od demencije od drugih. “

Istraživači su otkrili da ljudi koji su belci, sa 7,7%, imaju tri puta veću verovatnoću od ljudi koji su crnci, sa 2,7%, da uzimaju lekove za spavanje „često“ (pet do 15 puta mesečno) ili „skoro uvek“ ( 16 puta mesečno do dnevno). Belci su imali skoro duplo veću verovatnoću da koriste benzodiazepine, kao što su Halcion, Dalmane i Restoril, propisani za hroničnu nesanicu.

Ljudi koji su belci takođe imaju 10 puta veću verovatnoću da uzimaju trazodon, antidepresiv poznat pod trgovačkim nazivima Desirel i Oleptro, koji se takođe može prepisati kao pomoć pri spavanju. I bilo je više od sedam puta veće šanse da uzimaju „Z-lekove“, kao što je Ambien, takozvani sedativ-hipnotik.

Dok buduće studije mogu ponuditi jasnoću o kognitivnim rizicima ili nagradama lekova za spavanje i ulozi koju rasa može da igra, pacijenti sa lošim snom treba da oklevaju pre nego što razmotre lekove, kaže Leng.

„Prvi korak je da se utvrdi sa kakvom vrstom problema sa spavanjem se suočavaju pacijenti. Možda će biti potreban test spavanja ako postoji mogućnost apneje u snu“, rekla je ona. „Ako se dijagnostikuje nesanica, kognitivna bihejvioralna terapija za nesanicu (CBT-i) je tretman prve linije. Ako se koriste lekovi, melatonin bi mogao biti sigurnija opcija, ali nam je potrebno više dokaza da bismo razumeli njegov dugoročni uticaj na zdravlje.“