Popularni zaslađivač je povezan sa povećanom anksioznošću u generacijama miševa

Popularni zaslađivač je povezan sa povećanom anksioznošću u generacijama miševa

Da li nas zaslađena pića koja konzumiramo mogu učiniti malo uznemirenijima? Nova studija koja se bavi efektima veštačkog zaslađivača aspartama na miševe sugeriše da je to mogućnost koju vredi dalje istražiti.

Odobren od strane američke Uprave za hranu i lekove (FDA) 1981. godine, aspartam se široko koristi u niskokaloričnoj hrani i pićima. Danas se nalazi u skoro 5.000 različitih proizvoda, koje konzumiraju odrasli i deca.

Kada je uzorak miševa dobio slobodan pristup vodi doziranoj aspartamom ekvivalentnom 15 procenata FDA preporučene maksimalne dnevne količine za ljude, oni su generalno pokazali anksioznije ponašanje u specijalno dizajniranim testovima raspoloženja.

Ono što je zaista iznenađujuće je da se efekti mogu videti na potomstvu životinja, do dve generacije.

„Ova studija pokazuje da moramo da se osvrnemo na faktore životne sredine, jer ono što vidimo danas nije samo ono što se dešava danas, već i ono što se dogodilo pre dve generacije, a možda i duže“, kaže neuronaučnik Pradip Bhide, sa Državnog univerziteta Floride. u SAD.

Anksioznost je merena različitim testovima lavirinta na nekoliko generacija miševa. Istraživači su takođe izvršili sekvenciranje RNK na ključnim delovima njihovog nervnog sistema kako bi se eksprimirali geni tkiva. Istraživači su otkrili značajne promene u amigdali, delu mozga koji je povezan sa regulacijom anksioznosti.

Znamo da kada se konzumira, aspartam se deli na asparaginsku kiselinu, fenilalanin i metanol, što može uticati na centralni nervni sistem. Već su postojali znaci pitanja o potencijalnim neželjenim reakcijama na zaslađivač kod nekih ljudi.

Kada su miševima date doze diazepama – leka koji je nekada bio na tržištu kao valijum, koji se obično koristi za lečenje anksioznosti kod ljudi – ponašanja slična anksioznosti su prestala u svim generacijama. Lek pomaže da se regulišu isti putevi u mozgu koji su izmenjeni dejstvom aspartama.

Iako je praćenje ponašanja nalik anksioznosti kod miševa samo aproksimacija sličnih raspoloženja kod ljudi, istraživači su primetili jasne promene u ponašanju životinja, koje su povezivali sa promenama u aktivnosti gena.

„To je bila tako snažna osobina nalik na anksioznost da mislim da niko od nas nije očekivao da ćemo je videti“, kaže Sara Džons, diplomirani istraživač na Univerzitetu Florida. „Bilo je potpuno neočekivano. Obično vidite suptilne promene.“

Istraživanje se nastavlja na raniji rad istog tima o generacijskim efektima konzumiranja nikotina na ponašanje miševa: opet, ti efekti se očigledno mogu prenositi na generacije zbog nekodirajućih epigenetskih promena u genima ćelija sperme miša.

Nešto slično bi se moglo dogoditi i ovde, sugeriše tim. Drugim rečima, nisu samo oni koji konzumiraju veštački zaslađivač ti koji bi mogli biti u opasnosti, već i njihova deca i deca njihove dece. Kako bi se to moglo dogoditi još nije u potpunosti shvaćeno, ali se uklapa sa novim dokazima koji sugerišu da epigenetske oznake zaista mogu ostati netaknute kroz brojne generacije.

Istraživači su ranije razmatrali veze između aspartama i anksioznosti, i iako su verodostojne, druge studije na životinjama nisu pronašle nikakvu promenu u ponašanju nalik anksioznosti kod pacova koji su dobijali veštačke zaslađivače, što sugeriše da je potrebno mnogo više posla da se razume šta se dešava.

Uprkos tome, na osnovu ovih rezultata, Jones, Bhide i kolege pozivaju na oprez. Prethodna istraživanja su povezala veštačke zaslađivače sa rakom i promenama u crevnim bakterijama koje dovode do netolerancije na glukozu; anksioznost je sada možda još jedna stvar koju treba razmotriti.

Iako ovi isti rezultati još uvek treba da se repliciraju na ljudska bića, postojanje znakova anksioznosti kod miševa je dobar razlog za dalje istraživanje.

„Ekstrapolacija nalaza na ljude sugeriše da konzumacija aspartama u dozama ispod maksimalnog dnevnog unosa koje preporučuje FDA može dovesti do neurobihejvioralnih promena kod pojedinaca koji konzumiraju aspartam i njihovih potomaka“, pišu istraživači u svom objavljenom radu.

„Dakle, ljudska populacija u riziku od potencijalnih efekata aspartama na mentalno zdravlje može biti veća od trenutnih očekivanja, koja uključuju samo pojedince koji konzumiraju aspartam.