Evropljani vode ljubav, ali ne dobijaju bebe, kaže stručnjak za demografiju

Evropljani vode ljubav, ali ne dobijaju bebe, kaže stručnjak za demografiju

Kako stanovništvo Evrope stari, razumevanje uzroka pada nataliteta postaje sve važnije.

Kada je stručnjak za demografiju Daniele Vignoli pitao mlade parove za razmišljanje o deci, pojavila se tema: neizvesnost u pogledu budućnosti.

U eksperimentu koji je Vinjoli sproveo u Italiji i Norveškoj 2019. godine, pokazao je ukupno 800 parova u 20-im i 30-im godinama novinske naslove o ekonomiji. Njegov cilj je bio da istraži kako negativno medijsko izveštavanje može uticati na izbore ljudi o tome kada ili da li će imati bebu.

Neki od 1.600 učesnika rekli su mu da njihove ekonomske poteškoće—posebno nedostatak posla ili pristupa stanovanju—znače da se osećaju nesposobnim da imaju dete. Drugi su opisali porast opšte zabrinutosti oko stanja u svetu.

„Naši rezultati su vrlo jasno pokazali da na plodnost utiču neizvesni narativi budućnosti“, rekao je Vinjoli, profesor demografije na Univerzitetu u Firenci u Italiji.

On vodi projekat koji je dobio sredstva od EU kako bi istražio kako se plodnost širom Evrope menja i oblikuje višestrukim anksioznostima kod ljudi. Pod nazivom EU-FER, šestogodišnja inicijativa trebalo bi da se završi u avgustu 2023.

Strah oko budućnosti dovodi do toga da sve više ljudi u Evropi odlaže rađanje deteta ili se odlučuje da ga uopšte ne rađaju, kaže Vinjoli.

Šezdesetih godina prošlog veka Italijani su u proseku imali 2,4 dece. Danas imaju 1,25, ispod proseka EU od 1,53. U Italiji je prosečna starost u kojoj žene rađaju prvo dete 31,6 godina — među najstarijima u Evropi.

Ove brojke su ispod onoga što demografi nazivaju „nivoom zamene“—prosečan broj rođenih koji je potreban da bi se veličina populacije održala stabilnom u odsustvu migracije.

2022. godine, više od polovine stanovništva Evrope bilo je starije od 44,4 godine, a više od petine starije od 65 godina.

„Starenje ne znači samo sve veći udeo starijih“, rekao je Vinjoli. „Starenje takođe znači imati sve manje i manje mlađih ljudi u blizini.“

Mladi ljudi odrastaju u svetu pogođenom poremećajima koji se kreću od brzih tehnoloških promena i pogoršanja klimatskih promena do široko rasprostranjenog zagađenja vazduha, mora i tla i geopolitičkog sukoba među nuklearnim silama.

Poseban interes za istraživače EU-FER bio je efekat globalnog finansijskog kraha 2007–2008. na natalitet u Evropi.

Dok su prethodni ekonomski šokovi, kao što je naftna kriza 1973. godine, izazvali privremeni pad nataliteta, bankovni slom 2007–2008. bio je drugačiji jer je stopa nataliteta nastavila da opada čak i nakon što je privreda ponovo počela da raste, kaže Vinjoli.

On veruje da turbulencija pre deceniju i po označava tačku u kojoj je neizvesnost ljudi u pogledu budućnosti počela da uzima maha.

Nemir je od tada naglašen pandemijom COVID-19 koja je zahvatila 2020. godine i izazvala ozbiljnu globalnu recesiju, navodi Vignoli.

„Ekonomski šok pandemije i kriza troškova života koja je usledila dodatno su produbili efekte na plodnost“, rekao je on.

Iako je ukupan broj rođenih u EU blago porastao u 2021. sa rekordno niskog nivoa iz 2020. godine, Vinjoli očekuje da će ukupne stope fertiliteta u Evropi nastaviti da opadaju u narednim godinama.

Po mišljenju dr Anne Matisiak, stručnjaka za zapošljavanje i porodičnu dinamiku, povećana automatizacija na tržištu rada dodatno je doprinela smanjenju nataliteta u Evropi.

„Promene na radnom mestu imaju značajne implikacije na plodnost jer izazivaju neizvesnost“, rekla je ona. „Ali i potreba za prekvalifikacijom i prilagođavanjem oduzima vreme koje ljudi mogu da potroše na rađanje i podizanje dece.

Matisiak, vanredni profesor na Fakultetu ekonomskih nauka Univerziteta u Varšavi u Poljskoj, koordinira još jedan projekat — LABFER — koji je dobio sredstva EU da proceni kako na plodnost utiču trendovi na tržištu rada kao što su veća automatizacija i fleksibilno radno vreme.

Petogodišnji projekat traje do septembra 2025.

Dosadašnje istraživanje je pokazalo da ljudi u zanimanjima koja imaju tehnologije zamene radne snage, uključujući Nemačku, Italiju i Švedsku, češće odlažu rađanje dece.

Strukturne promene na tržištu rada, poput automatizacije, suštinski menjaju prirodu poslova, pa čak i uništavaju neke od njih, zahtevajući od ljudi da se prekvalifikuju i upuste u nove oblasti, kaže Matisiak.

Promene poput ovih mogu destabilizovati porodični život, čak i u zemljama kao što su Švedska i Norveška sa visoko regulisanim tržištima rada. Matisiakova analiza za Švedsku pokazala je da su parovi koji su se suočili sa takvim izazovima na poslu takođe skloniji razvodu.

Uopšteno govoreći, fizički radnici su najizloženiji tehnologijama koje zamenjuju rad i, kao rezultat toga, postali su uzdržaniji u svojim odlukama o stvaranju porodice, kaže Matisiak.

Postoji inverzni društveni efekat u pogledu fleksibilnog rada.

Iako je rad od kuće postao mnogo češći od COVID-19, korisnici su obično ljudi na visokokvalifikovanim poslovima. Ponovo se fizički radnici nalaze u nepovoljnom položaju.

Pozitivno je kada je u pitanju proširenje porodica, povećana fleksibilnost posla može biti povezana sa parovima koji odluče da imaju više od jednog deteta, kaže Matisiak.

S druge strane, politike kao što je veća fleksibilnost uvedene za podršku zaposlenim roditeljima nisu unapredile uzrast u kojem ljudi imaju svoje prvo dete.

„Pretpostavili smo da će to imati efekta, ali zbog toga parovi ne moraju nužno imati decu ranije“, rekao je Matisiak.

Ona i Vignoli veruju da će se efekat neizvesnosti na natalitet samo povećati u narednim godinama, posebno kako veštačka inteligencija na radnom mestu postaje sve zastupljenija.

Oba istraživača takođe smatraju da će parovima biti potrebna veća podrška vlade na poslu i kod kuće kako bi ojačali svoje samopouzdanje u osnivanju ili proširenju porodice.

Prema Matisiaku, politike su preko potrebne da bi se pomoglo ljudima da ostanu na tržištu rada. To uključuje bolji pristup savetovanju i obuci.

Matisiak se takođe zalaže za nova pravila koja bi zaštitila radnike od dugog radnog vremena i sprečila prelivanje plaćenog posla u porodični život.

U svakom slučaju, kako stanovništvo Evrope stari i sve se više oslanja na mlađe generacije, kontinuirani trend pada nataliteta bi na kraju stvorio neizvesnost za sve.

„Demografija definiše našu prošlost, ali takođe određuje našu budućnost“, rekao je Vinjoli.