Iranski sporazum je primamljivo blizu

Iranski sporazum je primamljivo blizu

VAŠINGTON – Prošlonedeljni napad na pisca Salmana Ruždija i optužnica protiv jednog iranskog državljanina za zaveru za ubistvo bivšeg savetnika za nacionalnu bezbednost Džona Boltona zadali su nove glavobolje Bajdenskoj administraciji dok pokušava da pregovara o povratku na nuklearni sporazum sa Iranom iz 2015.

Rezolucija može biti primamljivo blizu. Ali dok SAD i Evropa odmeravaju najnoviji odgovor Irana na predlog EU koji je opisan kao konačna ponuda Zapada, administracija se suočava sa novim i potencijalno nepremostivim domaćim političkim preprekama za postizanje trajnog sporazuma.

Kritičari dogovora u Kongresu koji su dugo obećavali da će razneti bilo koji pakt pojačali su svoje protivljenje pregovorima sa zemljom čije je rukovodstvo odbilo da ukine pretnje smrću Ruždiju ili Boltonu. Iran takođe obećava da će se osvetiti Trampovoj administraciji za ubistvo visokog iranskog generala 2020. godine tako što će ubiti bivšeg državnog sekretara Majka Pompea i iranskog izaslanika Brajana Huka, koji su i dalje pod bezbednosnom zaštitom koju plaćaju poreski obveznici 24 sata dnevno.

Iako takve pretnje nisu obuhvaćene sporazumom, koji se odnosi isključivo na iranski nuklearni program, one naglašavaju argumente protivnika sporazuma da se Iranu ne mogu verovati milijarde dolara u vidu oslobađanja od sankcija koje će dobiti ako i kada se on i SAD vrate u Zajednički sveobuhvatni plan akcije, ili JCPOA, potpisni spoljnopolitički uspeh Obamine administracije iz kojeg se predsednik Donald Tramp povukao 2018.

„Ovo je teži dogovor za prodaju od sporazuma iz 2015. jer ovog puta nema iluzija da će poslužiti za ublažavanje iranskog ponašanja ili dovesti do veće saradnje SAD i Irana“, rekao je Karim Sadjadpur, stručnjak za Iran u Carnegie Endovmentu za međunarodni mir.

„Iranska vlada će dobiti desetine milijardi u vidu ublažavanja sankcija, a organizacioni princip režima će i dalje biti opozicija Sjedinjenim Državama i nasilje protiv njihovih kritičara, kako u zemlji tako i u inostranstvu“, rekao je on.

Iran je negirao bilo kakvu vezu sa Ruždijevim navodnim napadačem, američkim državljaninom koji je optužen za pokušaj ubistva i izjasnio se da nije kriv za ubod nožem 12. avgusta na književnom događaju u zapadnom Njujorku. Ali iranski državni mediji slave dugogodišnju antipatiju Irana prema Ruždiju od objavljivanja njegove knjige „Satanski stihovi” 1988. godine, za koju neki veruju da je uvredljiva za islam.

Mediji povezani sa iranskim rukovodstvom pohvalili su napadača zato što je izvršio dekret ili fetvu iz 1989. godine, koji je pozvao na ubistvo Ruždija, a koju je potpisao tadašnji vrhovni vođa Irana ajatolah Ruholah Homeini.

A čovek koji je optužen za zaveru za ubistvo Boltona je član iranske Revolucionarne garde. Ministarstvo pravde navodi da je IRGC pokušao da plati 300.000 dolara ljudima u Sjedinjenim Državama kako bi se osvetio za smrt Kasama Sulejmanija, šefa elitnih snaga Kuds koji je ubijen u američkom vazdušnom napadu u Iraku 2020.

„Mislim da je zabluda verovati da se od režima sa kojim ćete spremati da sklopite značajan sporazum o kontroli naoružanja može zavisiti da će ispuniti svoje obaveze ili da je čak ozbiljan u vezi sa pregovorima kada planira ubistvo bivšeg vladini zvaničnici i sadašnji vladini zvaničnici”, rekao je Bolton novinarima u sredu.

„Svakako izgleda da je napad na Salmana Ruždija imao komponentu Revolucionarne garde“, rekao je Bolton. „Moramo da zaustavimo ovu veštačku podelu kada se bavimo vladom Irana između njenih nuklearnih aktivnosti s jedne strane i njenih terorističkih aktivnosti s druge.

Drugi se slažu.

„Odobravanje sankcija protiv terorizma usred tekućih terorističkih zavera na tlu SAD je negde između nečuvenog i ludila“, rekao je Rič Goldberg, bivši uposlenik Saveta za nacionalnu bezbednost Trampove administracije i dugogodišnji kritičar sporazuma, koji je sada viši saradnik u Fondaciji za odbranu demokratija, koja je takođe lobirala protiv povratka na JCPOA.

Iako priznaju ozbiljnost zavera, zvaničnici administracije tvrde da one nisu povezane sa nuklearnim pitanjem i da ne čine ništa da promene svoje dugogodišnje uverenje da bi Iran sa nuklearnim oružjem bio opasniji i manje ograničen od Irana bez njega.

„JCPOA se odnosi na jedini, centralni izazov sa kojim se suočavamo sa Iranom, suštinski izazov, koji bi bio najopasniji izazov sa kojim bismo se mogli suočiti od Irana, a to je nuklearno oružje“, rekao je ove nedelje portparol Stejt departmenta Ned Prajs. „Nema sumnje da bi Iran sa nuklearnim oružjem osećao još veći stepen nekažnjivosti i da bi predstavljao još veću pretnju, daleko veću pretnju za zemlje u regionu i potencijalno daleko šire.

„Svaki izazov sa kojim se suočavamo sa Iranom, bilo da je to njegova podrška zastupnicima, podrška terorističkim grupama, njegov program balističkih projektila, njegove zlonamerne sajber aktivnosti – svaka od njih – bilo bi teže suočiti se da Iran ima nuklearnu program naoružanja“, rekao je on.

Taj argument će, međutim, biti osporen u Kongresu od strane zakonodavaca koji su se protivili sporazumu iz 2015. godine, rekavši da je Iranu dao put da razvije nuklearno oružje time što će vremenski ograničiti najteža ograničenja njegovih nuklearnih aktivnosti. Kažu da sada postoje još opipljiviji dokazi da zloćudno ponašanje Irana onemogućava suočavanje sa njim.

Dvojica najotvorenijih kritičara sporazuma, republikanski senatori Ted Kruz iz Teksasa i Tom Koton iz Arkanzasa, procenili su šta bi napad Ruždija trebalo da znači za administraciju.

„Ajatolasi su decenijama pokušavali da ubiju Salmana Ruždija“, rekao je Kruz. „Njihovo podsticanje i kontakti sa ovim teroristom rezultirali su napadom. Ovaj žestoki teroristički napad treba u potpunosti osuditi. Bajdenova administracija mora konačno da prestane da umiruje iranski režim.

„Iranski lideri su decenijama pozivali na ubistvo Salmana Ruždija“, rekao je Koton. „Znamo da danas pokušavaju da ubiju američke zvaničnike. Bajden mora odmah da prekine pregovore sa ovim terorističkim režimom.

Prema Zakonu o reviziji iranskog nuklearnog sporazuma ili INARA-i, administracija mora podnijeti svaki sporazum s Iranom na reviziju Kongresa u roku od pet dana od njegovog potpisivanja. Time počinje 30-dnevni period revizije tokom kojeg zakonodavci mogu da se izjasne i ne može se ponuditi olakšice od sankcija.

Taj vremenski okvir znači da čak i ako se dogovor postigne u narednih nedelju dana, administracija neće moći da krene sa ublažavanjem sankcija do kraja septembra, samo mesec dana od ključnih kongresnih izbora na sredini mandata. I, biće potrebno dodatno vreme da Iran počne da uviđa prednosti takve pomoći zbog logističkih ograničenja.

Iako je malo verovatno da će kritičari dogovora u sadašnjem Kongresu uspeti da ponište dogovor, ako republikanci povrate kontrolu nad Kongresom na sredini mandata, možda će moći da ponište bilo kakvo ublažavanje sankcija.

„Čak i ako Iran prihvati potpunu kapitulaciju predsednika Bajdena i pristane da ponovo uđe u iranski nuklearni sporazum, Kongres nikada neće glasati za ukidanje sankcija“, navela je manjina GOP u Komitetu za oružane snage Predstavničkog doma u tvitu u sredu. „U stvari, republikanci u Kongresu će raditi na jačanju sankcija Iranu.