Šta nova ograničenja za transrodne osobe signaliziraju?

Šta nova ograničenja za transrodne osobe signaliziraju?

Promene u politikama biciklističkog tela UCI i plivačkog tela FINA-e su pojačale ionako burnu debatu o učešću transseksualaca u ženskom sportu.

Sukob nije pokazao znake jenjavanja, jer mnogi pozdravljaju nova ograničenja koja su postavljena za transrodne žene koje imaju za cilj da se takmiče protiv svojih rivalki rođenih u ženama, dok aktivisti nastavljaju da optužuju upravna tela za diskriminaciju.

Iako je trans debata ponovo dospela na naslovne strane poslednjih dana, to je argument koji u sportu tinja već duže vreme.

Objavljen u novembru 2021, Okvir Međunarodnog olimpijskog komiteta (MOK) o pravičnosti, nediskriminaciji i inkluziji na osnovu rodnog identiteta i polnih varijacija navodno je nastajao tri godine, ali je stigao odmah za petama dizačice tegova Lorel. Habardov nastup na Olimpijskim igrama u Tokiju 2020, gde je postala prva otvoreno transrodna sportista koja se takmičila na izdanju Igara.

U SAD, plivačica Univerziteta u Pensilvaniji Lia Tomas, koja se takmičila u muškom timu do 2019. godine, tada je počela da obara rekorde za ženski tim Instituta Ivi League, pošto je trans debata dostigla još veći nivo ogorčenosti.

Kao i kod Habarda, Tomasovo učešće podelilo je mišljenje među njenim vršnjacima i širim društvom, dok je u Velikoj Britaniji transrodna biciklistkinja Emili Bridžis takođe bila na naslovnim stranama.

Okvir MOK-a je preporučio da se u potpunosti uklone ograničenja testosterona – uprkos prethodnim zahtevima trans sportista koji su bili ispod 10 nanomola po litru 12 meseci pre takmičenja – dok se novac prebacuje na pojedinačne sportske federacije da naprave svoja pravila.

Pola godine od objavljivanja tog okvira, mnoge federacije koje gledaju na nove sezone ili velike događaje kao što su svetska prvenstva i svetska prvenstva rade upravo to, i počele su da objavljuju sopstvene politike koje su u nekim slučajevima u potpunosti zabranile trans učešće u ženskom sportu .

Prošle nedelje, UCI je promenio dozvoljeni nivo testosterona na 2,5 nanomola po litru (nmol/L) tokom perioda od 24 meseca, nakon što su njegova prethodna pravila zahtevala da transrodni biciklisti imaju nivo testosterona ispod 5 nmol/L tokom 12 -mesečni period pre takmičenja. U slučaju britanske biciklistkinje Bridžis, to znači da ona neće moći da učestvuje u takmičenjima najranije 2023. godine.

Nekoliko dana kasnije, članovi globalnog plivačkog tela FINA glasali su za zabranu svih transrodnih sportista koji su završili bilo koji deo muškog puberteta. Štaviše, namerava da uspostavi ‘otvorenu’ kategoriju za trans sportiste u budućnosti.

Kako stvari stoje, trans plivači kao što je kontroverzni plivač sa koledža UC-a Tomas neće moći da odu na Olimpijske igre u Parizu 2024. ili da se takmiče u ženskim plivačkim ekipama američkog tima, za šta je Tomas ranije rekao da je njen san.

U ragbiju, Međunarodna ragbi liga (IRL) je zabranila trans-žene na međunarodnim utakmicama dok ne utvrdi novu politiku koja će biti uvedena posle Svetskog prvenstva u novembru, gde trans igračice neće moći da učestvuju.

Reagujući na potez FINA-e, šef svetske atletike Sebastijan Kou, koji je ranije pozivao na oprez u odlučivanju o politici trans participacije i upozorio da je budućnost ženskog sporta „krhka“, nagovestio je da bi njegovo telo moglo da sledi taj primer.

U SAD, neke države kao što je Luizijana donele su zakone koji zabranjuju transrodnim sportistima da mogu da učestvuju u ženskim i ženskim sportovima.

Dok će USA Svimming sada tražiti dokaze da je koncentracija testosterona u serumu sportiste bila ispod 5 nmol/L tokom perioda od 36 meseci da bi trans plivači učestvovali na takmičenjima, koledž NCAA – koji ima 10 nmol/L ograničenje u skladu sa prethodnom politikom MOK-a – rekao je da neće slediti vođstvo nacionalnog tela, čime se zapravo otvara put drugima kao što je Tomas da se pojave sledeće sezone.

Prema nekim izveštajima FIFA-e, fudbal bi mogao da bude jedan od sportova koji bi se suprotstavio nedavnom trendu ograničavanja učešća trans osoba u ženskom sportu.

Istog dana kada je nedavno održano glasanje u FINA-i, tvrdilo se da se globalna fudbalska vlast FIFA sprema da objavi novi okvir koji će sniziti prag testosterona za transrodne žene i predložiti da se fudbalerima takođe dozvoli da se takmiče u svom samoidentifikovanom polu.

U razgovoru za Bi-Bi-Si, šef svetske atletike Kou je rekao da je potez FINA federacija „potvrđivala svoj primat u postavljanju pravila, propisa i politika koje su u najboljem interesu njenog sporta“, što je „kako treba da bude“.

„Uvek smo verovali da biologija nadmašuje rod i nastavićemo da revidiramo naše propise u skladu sa ovim. Pratićemo nauku“, obećao je Kou.

Govoreći na radio stanici LBC, britanska ministarka sporta i kulture Nadin Doris rekla je da je „prosto neprihvatljivo da se trans žene takmiče u ženskom sportu“ jer je podržala FINA-u.

Pozvana da govori na FINA-inom kongresu, australijska plivačica Kejt Kembel rekla je da se „ne može osporiti” činjenica da su muškarci i žene fiziološki različiti.

„Uklanjanje te razlike bilo bi na štetu sportistkinja svuda“, rekla je ona.

Sa druge strane argumenta, otvorena fudbalska zvezda USVNT Megan Rapinoe tvrdila je da su zabrane „okrutne“ i „odvratne“.

Rapinoe je rekla da „100% podržava trans inkluziju“ i optužila desničarske snage da dezinformišu ljude.

U svom intervjuu za TIME, Rapinoe je insistirala na tome da joj se pokaže dokaz da trans žene „uzimaju svačije stipendije, [i] dominiraju u svakom sportu… osvajaju svaku titulu“.

Iako je nedavni trend jasan, manje je izvesno kako se situacija razvija odavde. Neke federacije će pooštriti svoja pravila i politike, druge će verovatno čekati da se više „nauke“ i zaključci pojave od stručnjaka pre nego što donesu odluke poput onih koje je donela FINA.

Politički i društveni pritisak bi mogao da podstakne neka tela da preispitaju svoje već izmenjene politike i da se udvostruče ili povuku. Kasnije, uspeh koji se smatra nepravednim na velikim događajima kao što su svetska prvenstva i Olimpijske igre takođe može dovesti do povratka na tablu za crtanje.

Ono što se čini izvesnim je da će takva tema podela nastaviti da izaziva žestoke debate i da ne pokazuje znake zamiranja.