Predsednica Tajvana podnela ostavku na funkciju šefa partije

Predsednica Tajvana podnela ostavku na funkciju šefa partije

Tajvanska predsednica Caj Ingven podnela je ostavku na mesto šefa Demokratske progresivne partije (DPP) nakon velikog poraza svoje stranke na lokalnim izborima. Poraz DPP, koja je posvećena punoj nezavosnosti Tajvana od matice Kine, mogla bi da ublaži vojno-političke tenzije u Tajvanskom moreuzu koje su proteklih meseci dostigle vrhunac.

Predsednica Tajvana Caj Ingven podnela je ostavku na funkciju lidera Demokratske progresivne partije (DPP), javljaju mediji u Istočnoj Aziji.

NJena partija pretrpela je težak poraz na lokalnim izborima održanim u subotu, prepustivši sve veće gradove rivalskoj stranci Kuomintang i Tajvanskoj narodnoj partiji. Naime, DPP je ostvarila pobedu u samo pet od 21 gradova u kojima su održani izbori i izgubila ne samo prestonicu Tajpej, već i druge urbane sredine s velikom populacijom, kao što su Taojuan, Hsinču i Kilung. Čak 13 gradova i okruga pripalo je Kuomintangu.

Caj, međutim, ostaje na funkciji predsednika države pošto njen mandat traje do 2024.

Mada je Kuomintang (Nacionalna partija) bila ogorčeni i nepomirljivi protivnik komunista tokom građanskog rata u Kini, do te mere da je nakon poraza u tom sukobu 1949. u celini sa svojim pristalicama izbegla na Tajvan, ona je poslednjih godina zagovornik ekonomskog zbližavanja s maticom Kinom i po pravilu zauzima blaži odnos prema Pekingu i kada je u pitanju politika jedne Kine.

Kuriozitet je da će novi gradonačelnik prestonice Tajpeja biti četrdesetrogodišnji Čang Vanan, (nepriznati, samozvani) praunuk višedecenijskog diktatora Tajvana i vođe „Kuomintanga“ u borbi protiv komunista Čang Kajšeka.

S druge strane, DPP, koja je trijumfovala na nacionalnim i predsedničkim izborima 2016. i 2020, beskompromisno insistira na punoj političkoj nezavisnosti Tajvana od Pekinga i sprovodi politiku jačanja vojnopolitičkog saveza sa SAD, ubrzanog naoružavanja i umanjivanja ekonomske zavisnosti od tržišta matice. Tu svoju strategiju ona je uobličila u sloganu „otpor Kini, zaštita Tajvana“.

Treba reći da ubedljiva pobeda Kuomintanga na lokalnom nivou ne mora da se neophodno pretoči i u podršku za njegovu meku politiku prema matici Kini, jer je 2014. ta u odnosima sa Pekingom sada pomirljiva partija doživela težak poraz na lokalnim, a potom i predsedničkim i nacionalnim parlamentarinim izborima nakon što je pokušala da sporazum o liberalizaciji trgovine s Pekingom proširi i na oblast usluga (kao što su bankarstvo, zdravstvo ili turizam).

Analitičari na Tajvanu tvrde da se razlozi za pobedu Kuomintanga ovog puta pre svega nalaze u načinu na koje su se vlasti na ostrvu odnosile prema epidemiji kovida poslednjih meseci, kao i u skandalu vezanom za falsifikovanje magistarske diplome jednog od viših figura DPP-a, te ističu da su na lokalnim izborima bitne komunalne teme, a ne nacionalna i spoljna politika.

Ipak, veliko slabljenje baze DPP verovatno će imati uticaja i na način kako ona vodi spoljnu politiku, jer se može shvatiti i kao izraz želje naroda Tajvana da se ublaži kurs produbljivanja vojno-političkih odnosa sa SAD i de fakto nezavisnosti, koji je ove godine doveo do velikog zaoštravanja odnosa sa maticom koje se umalo prelilo u oružani sukob.

Pogotovo stoga što je rukovodstvo DPP u poslednjim nedeljama pred lokalne izbore iste karakterisala kao izjašnjavanje za demokratiju i pozivala izborno telo da svetu pošalje poruku da je za slobodu i nezavisnost tako što će glasati za DPP.

Vlasti u Pekingu, javljaju mediji u Istočnoj Aziji, pozdravile su rezultate izbora na Tajvanu kao izraz želje tamošnjeg stanovništva za mirom.

Ublažavanje retorike i diplomatske aktivnosti usmerene na produbljivanje de fakto i postizanje de jure nezavisnosti do kojeg bi moglo sada doći na Tajvanu zbog slabljenja DPP i pomenuto pozitivno gledanje Pekinga na rezultate izbora na tom ostrvu mogli bi da dovedu do smirivanja tenzija u Tajvanskom moreuzu u narednim mesecima i tako pruže važan predah i međunarodnoj zajednici, koja se na globalnom suočava s nizom ozbiljnih političkih i ekonomskih problema.