Lek za HIV pomaže kod jedne vrste gubitka pamćenja kod miševa

Lek za HIV pomaže kod jedne vrste gubitka pamćenja kod miševa

Naučnici su otkrili da lek koji se koristi za lečenje HIV-a pomaže u obnavljanju određene vrste gubitka pamćenja kod miševa. Rezultati obećavaju i za ljude.

Lek za HIV – poznat kao maravirok – može imati drugu, neočekivanu, upotrebu.

Čini se da lek obnavlja vrstu memorije koja nam omogućava da povežemo događaj, poput venčanja, sa ljudima koje smo tamo videli, izveštava tim u ovonedeljnom izdanju časopisa Nature.

Sposobnost Maraviroka da poboljša ovu vrstu pamćenja demonstrirana je kod miševa, ali lek deluje na moždani sistem koji se takođe nalazi kod ljudi i igra ulogu u nizu problema sa mozgom i nervnim sistemom.

„Možda imate uticaja na Alchajmerovu bolest, moždani udar, Parkinsonovu bolest, kao i na povrede kičmene moždine“, kaže dr S. Tomas Karmajkl, predsedavajući neurologije na Univerzitetu Kalifornije u Los Anđelesu, koji nije bio uključen u studiju. .

Sposobnost povezivanja uspomena koje se javljaju otprilike u isto vreme poznata je kao relaciona memorija. Obično opada sa godinama i može biti ozbiljno oštećen kod ljudi sa Alchajmerovom bolešću.

Problemi sa relacionim pamćenjem mogu se pojaviti kod ljudi koji nemaju poteškoća da formiraju nova sećanja, kaže Alcino Silva, autor nove studije i direktor Integrativnog centra za učenje i pamćenje na UCLA.

„Učite o nečemu, ali ne možete da se setite gde ste to čuli. Ne možete da se setite ko vam je to rekao“, kaže Silva. „Ovi incidenti se dešavaju sve češće kako prelazimo iz srednjih godina u starije.

Naučnici već dugo znaju za postojanje relacionog pamćenja kod ljudi, kaže Silva. „Ono što nismo znali je kako mozak to radi.“

To se promenilo kada je Silvina laboratorija počela da proučava molekul koji se zove CCR5.

U telu, CCR5 je ključni deo imunog sistema. Ali u mozgu, CCR5 kontroliše proces koji pomaže da se odvoje nedavna sećanja od starijih. Bez tog razdvajanja, ne bismo znali da li smo nekoga upoznali na venčanju na kome smo prisustvovali prošle nedelje ili na konferenciji koja se desila pre više decenija.

Silva je sumnjao da bi molekul CCR5 mogao da objasni zašto ljudi i miševi razvijaju probleme sa relacionim pamćenjem sa starenjem.

„Ali proverili smo, i voila“, kaže on.

Ispostavilo se da se nivoi CCR5 povećavaju sa godinama i izgleda da „isključuju“ mogućnost povezivanja uspomena.

Silvina laboratorija je testirala tu ideju na miševima koji imaju onemogućeni oblik CCR5.

Ovi miševi su mogli da povežu uspomene napravljene u razmaku od nedelju dana, dok su tipični miševi mogli da povežu samo uspomene napravljene u razmaku od nekoliko sati.

Tim je zatim uzeo tipične miševe srednjih godina i ubrizgao maravirok u hipokamus, oblast mozga koja je važna za pamćenje.

„Ovaj lek vam je dao istu stvar“, kaže Silva. „Ona vraća povezivanje memorije.“

Rezultati obećavaju za starije ljude, pa čak i za pacijente sa moždanim udarom, kaže Carmichael.

Silva i Karmajkl su 2019. bili među autorima rada koji pokazuje da nivoi CCR5 naglo rastu nakon moždanog udara.

Kratkoročno, ovaj nalet CCR5 aktivira sisteme koji pomažu moždanim ćelijama da prežive, kaže Carmichael. „Problem je što ti sistemi ostaju aktivni i ograničavaju sposobnost tih moždanih ćelija da se oporave.“

Da bi popravile dugotrajnu štetu od moždanog udara, moždane ćelije moraju da formiraju nove veze – proces koji je veoma sličan onom koji se koristi za povezivanje određenih uspomena. CCR5 to sprečava.

Tako su Silva i Carmichael pokušali da daju maravirok miševima koji su imali moždani udar ili povredu mozga. Naravno, oporavili su se brže od drugih miševa.

Zatim su proučavali grupu pacijenata sa moždanim udarom sa genima koji im daju prirodno niske nivoe CCR5. Još jednom, to je značilo brži oporavak.

Carmichael je trenutno uključen u studiju koja će testirati da li maravirok može pomoći ljudima koji su imali moždani udar.