Pametni telefoni kao alat za prikupljanje podataka o upotrebi droga

Pametni telefoni kao alat za prikupljanje podataka o upotrebi droga

Jednostavan i zgodan metod za prikupljanje podataka o upotrebi droga sa površine pametnog telefona otkriven je po prvi put u novoj studiji objavljenoj u Klinička hemija i laboratorijska medicina (CCLM). Pomažući kliničarima da razumeju koje lekove ljudi uzimaju u određenim kontekstima, istraživanje bi moglo da zaštiti javno zdravlje i poboljša lečenje pacijenata za koje se sumnja da su se predozirali.

Razumevanje najčešćih droga u određenoj oblasti, ko ih koristi, kada ih koristi i u kom kontekstu može pomoći u donošenju odluka o lečenju koje spašavaju živote, ali s obzirom na ilegalnu prirodu mnogih rekreativnih droga, takve podatke nije uvek lako dobiti. Istraživači mogu da koriste indirektne tehnike, kao što je analiza otpadnih voda ili sprovode anonimne ankete sa korisnicima droga, uparujući rezultate sa toksikološkim merenjima kao što su uzorci krvi ili urina. Međutim, takvi pristupi mogu biti netačni i previše invazivni za rutinsku upotrebu.

Dr Teo Vileman iz Univerzitetske bolnice Grenobl Alpi, Francuska, i kolege istraživali su da li bi jedan od naših najkorisnijih objekata — pametni telefon — mogao da bude pogodniji način za praćenje upotrebe droga. Otisci prstiju na površini telefona sadrže znoj i sebum koji mogu otkriti prisustvo droge, a sama površina može zadržati tragove bilo kojih droga koje se konzumiraju direktno sa nje.

Istraživači su pozvali korisnike droga na tehno i trance muzičkim događajima u Francuskoj da anonimno popune upitnik o njihovoj upotrebi droga, a zatim suvim obrisom obrisali površinu svojih pametnih telefona. Brisevi su kasnije analizirani tečnom hromatografijom da bi se otkrili lekovi.

Istraživači su prikupili i analizirali 122 brisa i uspešno identifikovali različite lekove. Tri najčešća su bila MDMA, kokain i THC, ali su istraživači pronašli i ketamin, LSD, metamfetamin, CBD, heroin i meskalin. Rezultati potvrđuju da pametni telefoni mogu uspešno da obezbede zgodan i neinvazivan način za procenu upotrebe droga.

Studija ima neka ograničenja. Na primer, stabilnost molekula leka na površini pametnog telefona nije poznata, a to bi moglo uticati na rezultate ako se supstance brzo ili sporo razgrađuju. Metoda je takođe ograničena mogućnošću da je nekoliko ljudi rukovalo pametnim telefonom ili da bi mogao biti kontaminiran tragovima droge u okruženju. Međutim, studija je zamišljena kao dokaz koncepta, a dalja istraživanja mogu baciti svetlo na ove nepoznanice i dodatno potvrditi tehniku.

„Predsednik SAD je 2016. godine prepoznao krizu sa opioidima u SAD kao vanrednu situaciju u javnom zdravstvu“, rekao je dr Vileman. „Kao rezultat toga, razvoj novih alata za izvođenje toksiko-epidemioloških studija je ključan, a identifikacija koje se supstance konzumiraju u određenoj oblasti može pomoći medicinskim timovima da upravljaju potencijalnim intoksikacijama.“