Ben Ferenc, poslednji preživeli tužilac sa suđenja u Nirnbergu, preminuo u 103

Ben Ferenc, poslednji preživeli tužilac sa suđenja u Nirnbergu, preminuo u 103

Benjamin Ferenc, poslednji preživeli tužilac sa suđenja u Nirnbergu u Nemačkoj koji je priveo nacističke ratne zločince pravdi posle Drugog svetskog rata i dugogodišnji apostol međunarodnog krivičnog prava, preminuo je u petak u 103. godini, izvestio je NBC News.

Ferenc, advokat školovan na Harvardu, obezbedio je presude brojnim nemačkim oficirima koji su vodili lutajuće odrede smrti tokom rata. Okolnosti njegove smrti nisu odmah otkrivene. Njujork tajms je izvestio da je Ferenc umro u ustanovi za pomoć u smeštaju u Bojnton Biču na Floridi.

Imao je samo 27 godina kada je služio kao tužilac 1947. u Nirnbergu, gde su se nacistički optuženici, uključujući Hermana Geringa, suočili sa nizom suđenja za zločine protiv čovečnosti, uključujući genocid poznat kao Holokaust u kojem je bilo šest miliona Jevreja i milioni drugih. sistematski ubijani.

Ferenc se potom decenijama zalagao za stvaranje međunarodnog krivičnog suda, što je cilj ostvaren uspostavljanjem međunarodnog suda koji zaseda u Hagu u Holandiji. Ferenc je takođe bio značajan donator Memorijalnog muzeja holokausta SAD osnovanog u Vašingtonu.

„Danas je svet izgubio lidera u potrazi za pravdom za žrtve genocida i srodnih zločina. Žalimo za smrću Bena Ferenca — poslednjeg tužioca za ratne zločine u Nirnbergu. Sa 27 godina, bez prethodnog iskustva u suđenju, obezbedio je osuđujuće presude protiv 22 nacista“, naveo je američki Muzej holokausta u objavi na Tviteru.

Ferenc je u Nirnbergu postao glavni tužilac Sjedinjenih Država na suđenju 22 oficira koji su predvodili mobilne paravojne jedinice za ubijanje poznate kao Ajnzacgrupe koje su bile deo ozloglašenog nacističkog SS-a. Odredi su izvršili masovna ubistva protiv Jevreja, Cigana i drugih – pre svega civila – tokom rata u Evropi pod nemačkom okupacijom i bili su odgovorni za više od milion smrti.

„Sa tugom i nadom mi ovde otkrivamo namerno klanje više od milion nevinih i bespomoćnih muškaraca, žena i dece“, rekao je Ferenc u uvodnoj reči na suđenju.

„Ovo je bilo tragično ispunjenje programa netolerancije i bahatosti. Osveta nije naš cilj, niti tražimo samo pravednu odmazdu. Tražimo od ovog suda da međunarodnom kaznenom akcijom potvrdi pravo čoveka da živi u miru i dostojanstvu bez obzira na to kako rase ili veroispovesti. Slučaj koji predstavljamo je prigovor humanosti zakonu“, dodao je Ferenc.

Ferenc je pred sudom rekao da su optuženi oficiri metodično sprovodili dugoročne planove za istrebljenje etničkih, nacionalnih, političkih i verskih grupa „osuđenih u nacističkom umu“.

„Genocid – istrebljenje čitavih kategorija ljudskih bića – bio je najvažniji instrument nacističke doktrine“, rekao je Ferenc.

Svi optuženi su osuđeni, a 13 ih je osuđeno na smrt. Bio je to Ferencov prvi slučaj u karijeri.

Rođen 11. marta 1920. u Transilvaniji u Rumuniji, Ferenc je imao 10 meseci kada se njegova porodica preselila u Sjedinjene Države, gde je odrastao u siromašnoj njujorškoj „Paklenoj kuhinji“. Nakon što je 1943. diplomirao na Pravnom fakultetu na Harvardu, pridružio se američkoj vojsci i borio se u Evropi pre nego što se pridružio novoformiranoj sekciji američke vojske za ratne zločine.

Zaplenio je dokumente i dokaze u nacističkim logorima smrti kao što je Buhenvald nakon njihovog oslobođenja od strane savezničkih snaga, istražujući scene ljudske bede, uključujući gomile mršavih leševa i krematorijume u kojima je spaljen nebrojen broj tela.

Nakon završetka rata 1945. godine, Ferenc je regrutovan da se pridruži američkom tužilaštvu na suđenjima za ratne zločine u Nirnbergu, gradu u kojem je nacističko rukovodstvo prije rata održavalo razrađene propagandne skupove, služeći pod američkim generalom Telfordom Tejlorom. Suđenja su u to vreme bila kontroverzna, ali su na kraju pozdravljena kao prekretnica na putu ka uspostavljanju međunarodnog prava i pozivanju ratnih zločinaca na odgovornost u ravnopravnim suđenjima.

„Ono što je bilo najznačajnije u vezi sa tim je da nam je dalo i dalo mi uvid u mentalitet masovnih ubica“, rekao je Ferenc u intervjuu za Američku advokatsku komoru 2018.

„Ubili su preko milion ljudi, uključujući stotine hiljada dece hladnokrvno, i želeo sam da razumem kako to da obrazovani ljudi – mnogi od njih su doktorirali ili su bili generali u nemačkoj vojsci – mogu ne samo da tolerišu već voditi i činiti tako strašne zločine“.

Nakon suđenja u Nirnbergu, Ferenc je radio na obezbeđivanju kompenzacije za žrtve i preživele holokausta. Ferenc se kasnije zalagao za stvaranje međunarodnog krivičnog suda. Godine 1998. 120 zemalja usvojilo je u Rimu statut za osnivanje Međunarodnog krivičnog suda, koji je stupio na snagu 2002. godine.

U 91. godini učestvovao je u prvom predmetu pred sudom tako što je dao završnu reč u tužilaštvu optuženog vojskovođe Konga Tomasa Lubange Diila, koji je osuđen za ratne zločine.

Tokom godina, Ferenc je bio kritičan prema akcijama svoje zemlje, uključujući i tokom Vijetnamskog rata. U januaru 2020. napisao je članak u Njujork tajmsu u kojem je američko ubistvo visokog iranskog vojnog vođe u napadu dronom nazvao „nemoralnom akcijom“ i „jasnim kršenjem nacionalnog i međunarodnog prava“.

„Razlog zbog kojeg sam nastavio da posvetim veći deo svog života sprečavanju rata je moja svest da će sledeći rat učiniti da poslednji izgleda kao dečja igra“, rekao je advokatskoj komori 2018.

„… ‘Zakon, a ne rat’ ostaje moj slogan i moja nada.“