Hipermobilnost zglobova predviđa veći rizik od dugog COVID-a

Hipermobilnost zglobova predviđa veći rizik od dugog COVID-a

Generalizovana hipermobilnost zglobova ili GJH predviđa veći rizik od dugotrajnog COVID-a, pokazuje nova studija, vezu koja bi nam mogla pomoći da razumemo više o dugotrajnom COVID-u i kako ga lečiti.

Tim istraživača sa Kraljevskog koledža u Londonu i Medicinske škole u ​​Brajtonu i Saseksu (BSMS) u Velikoj Britaniji otkrio je bizarnu vezu između odgovora na anketu od 3.064 osobe koje su bar jednom zaražene COVID-19.

Podaci su pokazali da su oni sa GJH imali oko 30 posto veće šanse da dožive simptome koji su u toku nakon poslednje infekcije. Utvrđeno je da je uporni umor, jedan od ključnih simptoma dugog COVID-a, češći kod ljudi sa GJH.

„Naša studija pokazuje, po prvi put, da je prisustvo generalizovane hipermobilnosti zglobova (GJH) faktor rizika za dugi COVID, i da će oni sa hipermobilnošću verovatno imati još veći nivo umora“, kaže neuronaučnica Džesika Eklis, iz BSMS.

GJH je mesto gde se neki ili svi zglobovi osobe mogu pomerati u većem stepenu od normalnog, a stanje je već povezano sa drugim dugim faktorima rizika od COVID-a, uključujući fibromialgiju, hronični bol, sindrom iritabilnog creva, migrene i depresiju.

Ovde su istraživači želeli da se pridruže tim tačkama. GJH dolazi od razlika u vezivnom tkivu u telu, što može ponuditi neke naznake o tome kako te razlike mogu učiniti infekciju COVID-19 štetnijom i dugotrajnijom.

Iako su istraživači u svojim rezultatima uzeli u obzir razlike u faktorima poput starosti i vakcinacije, podaci ankete nisu bili dovoljno sveobuhvatni da pokažu uzrok i posledicu. Možda postoji još jedna varijabla koja povećava rizik od GJH i dugog COVID-a, na primer.

Međutim, snaga udruženja znači da je vredno dalje istrage. Dugi COVID se često povezuje sa već postojećim zdravstvenim stanjima, a istraživači pokušavaju da otkriju detalje onoga što se dešava.

„Dugi COVID još nije dobro shvaćen, ali se sve više priznaje da su disregulisani autonomni, inflamatorni i metabolički procesi uključeni u stanje“, kaže Eklis.

U Velikoj Britaniji, gde je studija sprovedena, oko 20 procenata stanovništva ima GJH – to je prilično uobičajeno stanje. Uzimajući u obzir milione ljudi koji su se zarazili COVID-19, to je mnogo povećan rizik.

Sledeći koraci su poboljšanje metoda za identifikaciju ko je u najvećem riziku od dugotrajnog COVID-a i pružanje podrške, kao i pažljivije sagledavanje osnovnih bioloških mehanizama koji usporavaju oporavak od COVID-19 kod određenih ljudi.

„Identifikovanje hipermobilnosti zglobova kao rizika od neoporavka je važno, jer nas upućuje na moguće biološke razloge zbog kojih su neki ljudi pogođeni više od drugih“, kaže naučnik podataka Nathan Cheetham sa King’s College London.

Istraživanje je objavljeno u BMJ Public Health.