Grupa globalnih stručnjaka predlaže novi način definisanja i dijagnoze gojaznosti, smanjujući naglasak na kontroverznom indeksu telesne mase i nadajući se da će bolje identifikovati ljude kojima je potreban tretman za bolest uzrokovanu viškom telesne masti.
Prema preporukama objavljenim u utorak uveče, gojaznost više ne bi bila definisana isključivo BMI, izračunavanjem visine i težine, već u kombinaciji sa drugim merenjima, kao što je obim struka, plus dokazi o zdravstvenim problemima vezanim za višak kilograma.
Procenjuje se da gojaznost pogađa više od milijardu ljudi širom sveta. U SAD, oko 40% odraslih ima gojaznost, prema američkim centrima za kontrolu i prevenciju bolesti.
„Ceo cilj ovoga je da dobijemo precizniju definiciju tako da ciljamo na ljude kojima je pomoć zapravo najpotrebnija“, rekao je dr Dejvid Kamings, stručnjak za gojaznost sa Univerziteta u Vašingtonu i jedan od 58 autora studije. izveštaj objavljen u časopisu The Lancet Diabetes & Endocrinologi.
Izveštaj uvodi dve nove dijagnostičke kategorije: kliničku gojaznost i pretkliničku gojaznost.
Ljudi sa kliničkom gojaznošću ispunjavaju BMI i druge markere gojaznosti i imaju dokaze o organskim, tkivnim ili drugim problemima uzrokovanim viškom kilograma. To može uključivati bolesti srca, visok krvni pritisak, bolest jetre ili bubrega ili hronični jak bol u kolenu ili kuku. Ovi ljudi bi bili podobni za tretmane, uključujući dijetu i intervencije vežbanja i lekove za gojaznost.
Ljudi sa pretkliničkom gojaznošću su u riziku za ova stanja, ali nemaju stalnu bolest, kaže se u izveštaju.
BMI se dugo smatrao pogrešnom merom koja može preterano ili nedovoljno dijagnostikovati gojaznost, koja se trenutno definiše kao BMI od 30 ili više. Ali ljudi sa viškom telesne masti nemaju uvek BMI iznad 30, navodi se u izveštaju. A ljudi sa visokom mišićnom masom — fudbaleri ili drugi sportisti — mogu imati visok BMI uprkos normalnoj masnoj masi.
Prema novim kriterijumima, oko 20 odsto ljudi koji su nekada bili klasifikovani kao gojazni više ne bi ispunjavali definiciju, sugeriše preliminarna analiza. A oko 20% ljudi sa ozbiljnim zdravstvenim problemima, ali nižim BMI, sada bi se smatralo klinički gojaznim, rekli su stručnjaci.
„To ne bi dramatično promenilo procenat ljudi koji se definišu kao gojazni, ali bi bolje dijagnostikovali ljude koji zaista imaju klinički značajan višak masti“, rekao je Kamings.
Nove definicije je podržalo više od 75 medicinskih organizacija širom sveta, ali nije jasno koliko bi široko ili brzo mogle da budu usvojene u praksi. U izveštaju se priznaje da će implementacija preporuka „nositi značajne troškove i implikacije na radnu snagu“.
Portparol trgovinske grupe za zdravstveno osiguranje AHIP, ranije poznate kao Američki planovi zdravstvenog osiguranja, rekao je da je „u ovom trenutku prerano da se proceni kako će planovi uključiti ove kriterijume u pokriće ili druge politike.“
Postoje praktična pitanja koja treba razmotriti, rekla je dr Ketrin Saunders, stručnjak za gojaznost u Veill Cornell Medicine i suosnivač kompanije za lečenje gojaznosti FliteHealth. Merenje obima struka zvuči jednostavno, ali protokoli se razlikuju, mnogi lekari nisu precizno obučeni i standardne mere medicinske trake nisu dovoljno velike za mnoge ljude sa gojaznošću.
Pored toga, određivanje razlike između kliničke i pretkliničke gojaznosti zahtevalo bi sveobuhvatnu procenu zdravlja i laboratorijske testove, napomenula je ona.
„Da bi novi sistem klasifikacije bio široko prihvaćen, on bi takođe morao da bude izuzetno brz, jeftin i pouzdan“, rekla je ona.
Nove definicije će verovatno biti zbunjujuće, rekla je Kejt Bauer, stručnjak za ishranu na Školi javnog zdravlja Univerziteta u Mičigenu.
„Javnost voli i treba im jednostavne poruke. Mislim da ova diferencijacija neće ništa promeniti“, rekla je ona.
Revizija definicije gojaznosti će potrajati, priznao je dr Robert Kušner, stručnjak za gojaznost na Medicinskom fakultetu Northvestern Feinberg i koautor izveštaja.
„Ovo je prvi korak u tom procesu“, rekao je on. „Mislim da će to započeti razgovor.“
