Simptomi moždanog udara, čak i ako nestanu, zahtevaju hitnu procenu

Simptomi moždanog udara, čak i ako nestanu, zahtevaju hitnu procenu

Simptomi moždanog udara koji nestaju za manje od sat vremena, poznati kao prolazni ishemijski napad (TIA), zahtevaju hitnu procenu kako bi se sprečio potpuni moždani udar, navodi se u novom naučnom saopštenju Američkog udruženja za srce objavljenom danas u časopisu Asocijacije Stroke. Izjava nudi standardizovan pristup proceni ljudi sa sumnjom na TIA, sa uputstvima posebno za bolnice u ruralnim oblastima koje možda nemaju pristup naprednom snimanju ili neurologu na licu mesta.

TIA je privremena blokada dotoka krvi u mozak. Svake godine oko 240.000 ljudi u SAD doživi TIA, iako ova procena može predstavljati nedovoljno prijavljivanje TIA, jer simptomi obično nestaju u roku od sat vremena. Iako TIA sama po sebi ne izaziva trajnu štetu, skoro 1 od 5 onih koji imaju TIA će doživeti potpuni moždani udar u roku od tri meseca nakon TIA, od čega će se skoro polovina desiti u roku od dva dana. Iz tog razloga, TIA se tačnije opisuje kao moždani udar upozorenja, a ne kao „mini udar“, kako se često naziva.

Simptomi TIA su isti kao simptomi moždanog udara, samo privremeni. Počinju iznenada i mogu imati bilo koju ili sve od ovih karakteristika:

Brz. akronim za simptome moždanog udara može se koristiti za identifikaciju TIA: F ― Opuštenost lica ili ukočenost; A ― Slabost ruke; S ― Poteškoće u govoru; T ― Vreme je da pozovete 9-1-1, čak i ako simptomi nestanu.

„Sa sigurnošću dijagnostikovati TIA je teško jer se većina pacijenata vrati u normalnu funkciju do trenutka kada stignu u hitnu pomoć“, rekao je dr Hardik P. Amin, predsednik komiteta za pisanje naučnih izjava i vanredni profesor neurologije i direktora medicinskih moždanih udara. u bolnici Iale Nev Haven, St. Raphael Campus u Nju Hejvenu, Konektikat. „Takođe postoji varijabilnost širom zemlje u pregledu koji pacijenti sa TIA mogu dobiti. To može biti zbog geografskih faktora, ograničenih resursa u zdravstvenim centrima ili različitih nivoa udobnosti i iskustva među medicinskim profesionalcima.“

Na primer, Amin je rekao: „Neko sa TIA ko ide u hitnu pomoć sa ograničenim resursima možda neće dobiti istu procenu kao u sertifikovanom centru za moždani udar. Ova izjava je napisana imajući na umu te lekare hitne pomoći ili interniste – profesionalce u oblastima sa ograničenim resursima koji možda nemaju neposredan pristup vaskularnom neurologu i moraju doneti izazovne odluke o proceni i lečenju.“

Izjava takođe uključuje uputstva za pomoć zdravstvenim radnicima da naprave razliku između TIA i „TIA imitacije“ – stanja koje deli neke znakove sa TIA, ali je posledica drugih zdravstvenih stanja kao što su nizak nivo šećera u krvi, napad ili migrena. Simptomi imitacije TIA imaju tendenciju da se šire na druge delove tela i vremenom postaju sve jači.

Ljudi sa kardiovaskularnim faktorima rizika, kao što su visok krvni pritisak, dijabetes, gojaznost, visok holesterol i pušenje, imaju visok rizik od moždanog udara i TIA. Ostala stanja koja povećavaju rizik od TIA uključuju bolest perifernih arterija, atrijalnu fibrilaciju, opstruktivnu apneju u snu i bolest koronarnih arterija. Pored toga, osoba koja je ranije imala moždani udar je u visokom riziku za TIA.

Nakon procene simptoma i istorije bolesti, slika krvnih sudova u glavi i vratu je važna prva procena. CT glave bez kontrasta treba da se uradi na početku u odeljenju za hitne slučajeve kako bi se isključilo intracerebralno krvarenje i imitacije TIA. CT angiografija se takođe može uraditi da bi se potražili znaci suženja u arterijama koje vode do mozga. Skoro polovina ljudi sa simptomima TIA ima suženje velikih arterija koje vode do mozga.

Skeniranje magnetnom rezonancom (MRI) je poželjan način da se isključi povreda mozga (tj. moždani udar), idealno u roku od 24 sata od početka simptoma. Oko 40% pacijenata koji se nalaze u urgentnom centru sa simptomima TIA zapravo će dobiti dijagnozu moždanog udara na osnovu rezultata MRI. Neke sobe za hitne slučajeve možda nemaju pristup MR skeneru i mogu primiti pacijenta u bolnicu na magnetnu rezonancu ili ga prebaciti u centar sa brzim pristupom jednom.

Analiza krvi treba da se završi u odeljenju za hitne slučajeve kako bi se isključila druga stanja koja mogu izazvati simptome slične TIA, kao što su nizak nivo šećera u krvi ili infekcija, i da bi se proverili kardiovaskularni faktori rizika kao što su dijabetes i visok holesterol.

Kada se dijagnostikuje TIA, savetuje se obrada srca zbog mogućnosti da faktori povezani sa srcem izazovu TIA. U idealnom slučaju, ova procena se radi u odeljenju za hitne slučajeve, međutim, može se koordinisati kao naknadna poseta sa odgovarajućim specijalistom, po mogućnosti u roku od nedelju dana nakon TIA. Predlaže se elektrokardiogram za procenu srčanog ritma za skrining atrijalne fibrilacije, koja se otkriva kod do 7% ljudi sa moždanim udarom ili TIA. Američko udruženje za srce preporučuje da je dugoročno praćenje srca u roku od šest meseci od TIA razumno ako početna procena sugeriše problem u vezi sa srčanim ritmom kao uzrok TIA ili moždanog udara.

Rane neurološke konsultacije, bilo lično ili putem telemedicine, povezane su sa nižim stopama smrtnosti nakon TIA. Ako konsultacija nije moguća tokom hitne posete, izjava predlaže praćenje kod neurologa, idealno u roku od 48 sati, ali ne duže od jedne nedelje nakon TIA, s obzirom na visok rizik od moždanog udara u danima nakon TIA. U saopštenju se navodi istraživanje da je oko 43% ljudi koji su imali ishemijski moždani udar (uzrokovanog krvnim ugruškom) imalo TIA u roku od nedelju dana pre moždanog udara.

Brz način da se proceni pacijentov rizik od budućeg moždanog udara nakon TIA je ABCD2 skor od 7 tačaka, koji stratifikuje pacijente na nizak, srednji i visok rizik na osnovu starosti, krvnog pritiska, kliničkih karakteristika (simptoma), trajanja simptoma (manje od ili duže od 60 minuta) i dijabetes. Skor od 0-3 ukazuje na nizak rizik, 4-5 je umeren rizik, a 6-7 je visok rizik. Pacijenti sa umerenim do visokim rezultatima ABCD2 mogu se razmotriti za hospitalizaciju.

Saradnja između profesionalaca hitne pomoći, neurologa i stručnjaka primarne zdravstvene zaštite je ključna kako bi se osiguralo da pacijent dobije sveobuhvatnu procenu i dobro saopšten ambulantni plan za buduću prevenciju moždanog udara pri otpuštanju.

„Uključivanje ovih koraka za osobe sa sumnjom na TIA može pomoći da se identifikuje koji pacijenti bi imali koristi od prijema u bolnicu, u odnosu na one koji bi mogli biti bezbedno otpušteni iz hitne pomoći uz pažljivo praćenje“, rekao je Amin. „Ovo uputstvo omogućava lekarima iu ruralnim i u urbanim akademskim okruženjima informacijama koje pomažu u smanjenju rizika od budućeg moždanog udara.

Ovu naučnu izjavu pripremila je volonterska grupa za pisanje u ime Komiteta za hitnu neurovaskularnu negu Američkog udruženja za srce Saveta za moždani udar i Saveta za periferne vaskularne bolesti. Američka akademija za neurologiju potvrđuje vrednost ove izjave kao obrazovnog alata za neurologe, a podržava je i Američko udruženje neuroloških hirurga/Kongres neuroloških hirurga (AANS/CNS).

Naučne izjave Američkog udruženja za srce promovišu veću svest o kardiovaskularnim bolestima i problemima moždanog udara i pomažu u donošenju informisanih odluka o zdravstvenoj zaštiti. Naučne izjave navode šta je trenutno poznato o nekoj temi i koje oblasti treba dodatno istražiti. Dok naučne izjave daju informaciju o razvoju smernica, one ne daju preporuke za lečenje. Smernice Američkog udruženja za srce pružaju zvanične preporuke Udruženja za kliničku praksu.