Retka genska mutacija nudi tragove za prevenciju dijabetesa tipa 1

Retka genska mutacija nudi tragove za prevenciju dijabetesa tipa 1

Jedinstvenu genetsku mutaciju kod dvoje braće i sestara – koja nikada nije viđena ni kod koga drugog – otkrili su britanski istraživači na Univerzitetu u Ekseteru, ukazujući na put ka novim opcijama lečenja dijabetesa tipa 1.

Mutacija je u genu za protein koji se zove programirani smrtni ligand 1 (PD-L1), a nova studija objašnjava kako ona može biti odgovorna za autoimuni oblik dijabetesa koji su deca razvila u veoma mladoj dobi.

„Pretražili smo globus, pregledajući sve velike skupove podataka za koje znamo, i nismo uspeli da pronađemo drugu porodicu“, kaže molekularni genetičar Metju Džonson sa Univerziteta Ekseter u Velikoj Britaniji.

„Ova braća i sestre nam stoga pružaju jedinstvenu i neverovatno važnu priliku da istražimo šta se dešava kada je ovaj gen onemogućen kod ljudi.“

Dijabetes tipa 1 je takođe poznat kao autoimuni dijabetes zbog načina na koji ugrađeni imunološki sistem tela napada beta ćelije pankreasa, zaustavljajući normalnu proizvodnju insulina. Ljudi sa ovim stanjem moraju redovno da ubrizgavaju insulin da bi kontrolisali nivo šećera u krvi.

Braća i sestre, starosti 10 i 11 godina u vreme studije, razvili su dijabetes u prvim nedeljama svog života. Detaljnija analiza imunih ćelija braće i sestara potvrdila je da je njihova jedinstvena genetska mutacija sprečila PD-L1 protein da pravilno funkcioniše.

Kako se PD-L1 i njegov PD-1 receptor kombinuju kao neka vrsta sigurnosnog mehanizma za držanje imunološkog sistema pod kontrolom, a tretmani raka koji blokiraju funkcije PD-L1 takođe mogu dovesti do razvoja dijabetesa, izgleda da je PD-L1 ključan u zaustavljanje dijabetesa tipa 1 od početka.

Međutim, u iznenađujućem obrtu, ispostavilo se da imuni sistem dvoje mlade braće i sestara funkcioniše prilično normalno, čak i bez regulacije imunog sistema koju PD-L1 i PD-1 inače pružaju.

„Mislimo da PD-L2, još jedan ligand PD-1, iako manje proučen od PD-L1, može da služi kao rezervni sistem kada PD-L1 nije dostupan“, kaže lekar-naučnik Masato Ogishi iz Rokfelera. Univerzitet u Njujorku.

Jedan ključni zaključak do kojeg su istraživači došli jeste da je protein PL-D1 ključan u prevenciji dijabetesa tipa 1, ali nije presudan za održavanje normalnog rada mnogih drugih funkcija imunog sistema.

Nagoveštaji dobijeni genetskom mutacijom, plus veza za lečenje raka i dijabetesa, mogli bi da pomognu da se otključaju novi načini borbe protiv pojave dijabetesa tipa 1 – ako istraživači mogu da shvate kako ga PD-L1 sprečava i kako PD-L2 deluje kao rezervna kopija.

„Sada moramo da razradimo komunikaciju između različitih tipova ćelija koja je kritična za sprečavanje autoimunog dijabetesa“, kaže imunolog Timoti Tri sa Kraljevskog koledža u Londonu u Velikoj Britaniji.

„Ovo otkriće povećava naše znanje o tome kako se razvijaju autoimuni oblici dijabetesa kao što je dijabetes tipa 1. Otvara novu potencijalnu metu za tretmane koji bi mogli sprečiti dijabetes u budućnosti.“