Prestanak pušenja pre lečenja raka larinksa poboljšava preživljavanje

Prestanak pušenja pre lečenja raka larinksa poboljšava preživljavanje

U studiji pacijenata koji su pušili kada im je dijagnostikovan rak larinksa, oni koji su prestali da puše pre nego što su započeli hemoterapiju ili zračenje bolje su reagovali na lečenje, bilo je manje verovatno da će im treba hirurški ukloniti govorne kutije i živeli su znatno duže od onih koji su nastavili da puše. Istraživanje sa Univerziteta Oklahoma objavljeno je u časopisu Otorinolaringologija – hirurgija glave i vrata.

Viši autor studije, dr Lurdes Keimado, doktor medicine, rekao je da nalazi naglašavaju važnost integrisanja programa za odvikavanje od duvana u planove lečenja raka larinksa, oblasti grla koja je uključena u disanje, gutanje i razgovor.

Postoji obilje istraživanja koja pokazuju da pušači teže boluju od raka larinksa od onih koji nikada nisu pušili ili koji su prestali pre nego što im je postavljena dijagnoza. Ali Keimado je suzila svoju analizu da bi razumela šta se desilo ljudima koji su prestali da puše između vremena njihove dijagnoze i početka lečenja, obično u periodu od samo nekoliko nedelja.

„Prema našim saznanjima, ovo je prva studija koja sugeriše da će kod novodijagnostikovanih pacijenata sa rakom larinksa koji su pušači u vreme postavljanja dijagnoze, oni koji prestanu pre početka lečenja imati mnogo bolju prognozu od onih koji nastave da puše. rekao je Kueimado, profesor otorinolaringologije hirurgije glave i vrata na Medicinskom koledžu OU.

„Uzbuđeni smo zbog ovih nalaza jer to našim pacijentima daje nadu. Ako hemoterapija i zračenje ne daju rezultate, možda će morati da uklone govornI aparat, a to često dovodi do stigme i depresije. Njihov kvalitet života značajno opada jer imaju mnogo poteškoća sa gutanjem i moraju da razgovaraju kroz cev.“

Kveimadov istraživački tim analizirao je podatke pacijenata sa karcinomom larinksa koji su lečeni u OU Health Stephenson Cancer Center, jedinom centru za rak u Oklahomi koji je odredio Nacionalni institut za rak. Oni koji su prestali da puše pre početka lečenja imali su skoro četiri puta veću verovatnoću od pušača da imaju potpuni odgovor na hemoterapiju i zračenje, što znači da lekari nisu mogli da pronađu dokaze o raku.

Istraživački tim je zatim proučavao podatke o pacijentima sedam godina nakon tretmana. Oni koji su prestali da puše pre tretmana imali su upola manju verovatnoću od pušača da će zahtevati operaciju uklanjanja govornog aparata kako bi se iskorenio rak.

Pored toga, oni koji su pre tretmana prestali da puše živeli su duže od onih koji su nastavili da puše. U periodu od tri godine nakon tretmana, 83% onih koji su prestali da puše i dalje je živelo, naspram 66% onih koji su nastavili da puše. Za pet godina, statistika je bila 79% prema 60%, a za sedam godina 75% prema 56%.

„Imati tako poboljšan kvalitet života tokom sedam godina je značajno. Kod većine pacijenata, prvo se lečimo hemoterapijom i zračenjem da bismo pokušali da poštedimo govorni aparat jer je toliko vitalan za govor i gutanje. Zbog tih problema sa kvalitetom života , uticaj ove studije je izvan onoga što smo izmerili“, rekao je Kueimado, koji takođe vodi laboratoriju za nauku o duvanu u Istraživačkom centru za promociju zdravlja TSET, programu OU Health Stephenson Cancer Centra.

Kueimado je sada pokrenuo prospektivnu studiju koja prati rezultate trenutnih pacijenata koji su prestali da puše prilikom dijagnoze i onih koji nastavljaju da puše. Ona takođe radi sa svojim kliničkim kolegama na tome da svoje nalaze stavi na informativne kartice u oblastima nege pacijenata. Međutim, njen dugoročni cilj je da pomoć za odvikavanje od duvana učini dostupnijom pacijentima.

„Prijavljujemo se za grant koji bi nam omogućio da proizvodimo za prestanak pušenja i pomoć direktno pacijentu, a ne da ih jednostavno usmjerimo prema resursima“, rekla je ona.

„Dijagnoza raka je ogromna, a životi ljudi su okrenuti naglavačke, tako da ako im se ne pruže usluge, manje je verovatno da će ih sami tražiti. Veoma je teško prestati pušiti, ali mislim da će to učiniti razlika ako možemo da okružimo pacijenta podrškom i alatima koji su im potrebni da odustanu od pušenja, možda se nikada neće vratiti na to.“