Nasleđena predispozicija za veću mišićnu snagu može zaštititi od uobičajenih bolesti

Nasleđena predispozicija za veću mišićnu snagu može zaštititi od uobičajenih bolesti

Studija sprovedena na Fakultetu za sport i zdravstvene nauke Univerziteta Jivaskila pokazala je da genetska predispozicija za veću mišićnu snagu predviđa duži životni vek i manji rizik od razvoja uobičajenih bolesti. Ovo je do sada najsveobuhvatnija međunarodna studija o naslednoj snazi mišića i njenom odnosu sa morbiditetom. U istraživanju su korišćeni podaci o genomu i zdravlju više od 340.000 Finaca.

Snaga mišića, posebno snaga stiska, može ukazivati na fiziološke resurse pojedinca za zaštitu od bolesti i invaliditeta povezanih sa godinama, kao i na njihovu sposobnost da se nose sa njima. Gubitak mišićne snage povezan sa uzrastom je individualan i pod uticajem ne samo načina života već i genetike.

Studija, objavljena u The Journals of Gerontology, serija A: Biološke nauke i medicinske nauke, otkrila je da osobe sa genetskom predispozicijom za veću mišićnu snagu imaju nešto manji rizik od uobičajenih nezaraznih bolesti i preranog mortaliteta. Međutim, nije predvideo bolje preživljavanje nakon akutnih neželjenih zdravstvenih događaja u poređenju sa vremenom pre početka bolesti.

„Izgleda da se genetska predispozicija za veću mišićnu snagu više odražava na intrinzičnu sposobnost pojedinca da se odupre i zaštiti od patoloških promena koje se dešavaju tokom starenja nego na sposobnost da se oporavi ili potpuno povrati nakon teških nedaća“, kaže doktorski istraživač Paivi Herranen iz Fakultetu sporta i zdravstvenih nauka.

Mišićna snaga je multifaktorska osobina na koju utiču način života i faktori okoline, ali i brojne genetske varijante, od kojih svaka ima veoma mali uticaj na snagu mišića. U ovoj studiji, genetska predispozicija za mišićnu snagu je definisana konstruisanjem poligenskog skora za mišićnu snagu, koji sumira efekte stotina hiljada genetskih varijanti u jedan rezultat.

Poligeni skor omogućava upoređivanje učesnika sa izuzetno visokom ili niskom genetskom predispozicijom za mišićnu snagu, kao i istraživanje povezanosti sa nasleđenom mišićnom snagom i drugim fenotipovima, u ovom slučaju uobičajenim bolestima.

„U ovoj studiji smo bili u mogućnosti da koristimo i genetske informacije i zdravstvene rezultate od preko 340.000 Finskih muškaraca i žena“, objašnjava Herranen.

„Prema našim saznanjima, ovo je prva studija koja istražuje povezanost između genetske predispozicije za mišićnu snagu i različitih bolesti na ovoj skali.“

Informacije o genetskoj predispoziciji za mišićnu snagu mogu se koristiti zajedno sa tradicionalnom procenom rizika u identifikaciji pojedinaca koji su u posebno visokom riziku od uobičajenih bolesti i zdravstvenih problema. Međutim, i dalje su potrebna dalja istraživanja na ovu temu.

„Na osnovu ovih rezultata, ne možemo reći kako faktori načina života, kao što je fizička aktivnost, modifikuju intrinzičnu sposobnost pojedinca da se odupre bolestima i da li se njihov uticaj na zdravlje razlikuje među pojedincima zbog genetike“, napominje Herranen.

Studija je koristila međunarodno jedinstveni skup podataka FinnGen, sastavljen u saradnji sa finskim biobankama. Skup podataka se sastojao od 342.443 Finca koji su dali saglasnost i dali uzorak biobanke. Učesnici su bili starosti od 40 do 108 godina, a 53% njih su bile žene.

Dijagnoze odabrane za studiju zasnovane su na vodećim uzrocima smrti i najznačajnijim nezaraznim bolestima u Finskoj. Odabrane dijagnoze obuhvatale su najčešća kardiometabolička i plućna oboljenja, bolesti mišićno-skeletnog i vezivnog tkiva, padovi i prelomi, poremećaji mentalnog zdravlja i kognitivnih bolesti, karcinomi, kao i ukupni mortalitet i mortalitet od kardiovaskularnih bolesti.

Studija je druga publikacija Herranenove doktorske teze, koja istražuje kako genetika i faktori životne sredine utiču na biološko starenje, posebno na slabljenje mišićne snage i funkcionalnog kapaciteta sa godinama.

Istraživanje je deo projekta GenActive. Projekat vodi docent i naučni saradnik Akademije Elina Sillanpaa. Istraživanje je sprovedeno u saradnji sa Gerontološkim istraživačkim centrom (GEREC), Institutom za molekularnu medicinu Finske (FIMM) i istraživačkim projektom FinnGen.