Šteta od klimatske katastrofe „spala“ na 268 milijardi dolara

Šteta od klimatske katastrofe „spala“ na 268 milijardi dolara

Protekle godine bile su užasne poplave koje su potopile jednu trećinu Pakistana, jedan od tri najskuplja američka uragana u istoriji, razorne suše u Evropi i Kini, glad izazvana sušom u Africi i smrtonosni toplotni talasi svuda.

Ipak, ovo nije bila najgora klimatska promena.

Uz svu tu smrt i razaranja u 2022. godini, štete od klimatskih katastrofa su manje u odnosu na 2021. prema gigantu za osiguranje i katastrofe Swiss Re. To je stanje klimatskih promena u 2020-im da je 268 milijardi dolara globalnih troškova katastrofe pad od 12% u odnosu na prethodnu godinu, kada je šteta premašila 300 milijardi dolara, prenosi AP.

Broj vremenskih nepogoda u SAD koje su izazvale štetu od najmanje milijardu dolara je samo od 15. do oktobra i verovatno će završiti godinu sa 16 ili 17, što je manje u odnosu na 22 i 20 u poslednje dve godine, prema Nacionalnoj administraciji za okeane i atmosferu . Ali zbog uragana Ian, ukupni iznosi štete će verovatno završiti među prva tri u američkoj istoriji.

Vremenske katastrofe, mnoge, ali ne sve, izazvane klimatskim promenama izazvanim ljudskim faktorom, dešavaju se toliko često da bi ovogodišnji nalet, koji bi pre 20 godina daleko oborio rekorde, sada u nekim finansijskim merama deluje malo kao prekid u odnosu na nedavne godine.

Dobrodošli u novu abnormalnost.

„Skoro smo se navikli na ekstreme. I ova godina u poređenju sa mnogo godina u prošlosti bi se smatrala prilično intenzivnom godinom, ali u poređenju sa možda najekstremnijim godinama, kao što su 2017, 2020. i 2021., izgleda kao … blago prilagođavanje naniže“, rekao je NOAA primenjeni meteorolog i ekonomista Adam Smit, koji za agenciju izračunava katastrofe vredne milijardu dolara. „Samo se navikavamo na to, ali to nije dobar način da krenemo u budućnost.

Šumski požari u Sjedinjenim Državama ove godine nisu bili toliko skupi kao poslednjih nekoliko godina, ali je suša na Zapadu bila štetnija nego prethodnih godina, rekao je on. Činilo se da su američke katastrofe vredne milijardu dolara 2022. pogodile sve moguće kategorije osim zimskih oluja: uragane, poplave, suše, šumske požare, toplotne talase, oluje sa gradom, pa čak i dereho.

Kada je reč o finansijskoj šteti 2022. na globalnom nivou i Sjedinjenim Državama, Ian, koji je zauzeo Floridu, bio je veliki pas, iako su poplave u Pakistanu bile masovnije i smrtonosnije. U smislu gledanja samo na dolare, a ne na ljude, Ianova šteta je zasjenila afričku glad izazvanu sušom koja je pogodila više ljudi. Takođe je zasenio nivoe reka u Kini i Evropi koji su pali na toliko niske nivoe da su izazvali probleme sa električnom energijom i industrijskim i toplotnim talasima u Evropi, Indiji i Severnoj Americi koji su bili smrtonosni i obarali rekorde.

Smit je rekao da NOAA još nije završila sa izračunavanjem štete od Iana, ali postoji velika šansa da će imati više od 100 milijardi dolara štete, prevazilazeći superoluju Sendi iz 2012. koja je preplavila Njujork i Nju Džersi, rangirajući se samo iza Katrine iz 2005. i Harvija iz 2017. za štetne uragane.

U 1980-im, Sjedinjene Države bi u proseku imale milijardu dolara vrijednu vremensku katastrofu svaka 82 dana. Sada je to svakih 18 dana, rekao je Smit. To nije inflacija jer se odštete prilagođavaju da se to uzme u obzir, rekao je on. Loše je vreme i više razvoja, ljudi i zgrade u opasnosti, rekao je on.

Globalno, „ako zumirate u poslednjih šest godina, od 2017. do 2022., ovo je bilo posebno loše“, posebno u poređenju sa pet godina ranije, rekao je Martin Bertogg, šef sektora za katastrofalne opasnosti u Swiss Re-u.

„Osećalo se kao promena režima, neki ljudi su to nazvali novom normalnošću“, rekao je Bertog. Ali on misli da je više bilo vraćanje, nakon kratkog predaha, na dugoročni trend troškova katastrofe koji stalno rastu 5% do 7% godišnje.

Američki izaslanik za klimu Džon Keri rekao je da sve veći broj katastrofa čini razlog za smanjenje emisija.

„Sada trošite novac jer ne radimo stvari koje bi trebalo da radimo“, rekao je Keri u intervjuu za Asošijeted pres. „Potrošićemo mnogo više u mnogo strožim okolnostima nego danas ako se ne krećemo brže.

Ne mora svaka godina biti velika. SAD su dobile pauzu 2019. godine kada je bilo „samo“ katastrofa od 14 milijardi dolara, rekao je Smit iz NOAA.

„Sve veći broj dokaza ukazuje da klimatske promene povećavaju varijabilnost kao i prosek“ vremenskih katastrofa, rekao je direktor za životnu sredinu Univerziteta Stanford Kris Fild, koji je vodio izveštaj Ujedinjenih nacija o ekstremnim vremenskim prilikama za 2012. „Ovo znači da smo u nekim godinama pogođeni teže od drugih. Drugih godina smo pogođeni kao nikada ranije.”

„Važno je da se trend katastrofa povećava“, rekao je Fild. „I nastaviće da se povećava sve dok ne zaustavimo zagrevanje.

Gledajući štete, uglavnom osigurane gubitke, može se dobiti iskrivljena slika jer koliko je katastrofa koštala u velikoj meri zavisi od toga koliko je bogato područje koje je katastrofa pogodila, manje od razmera same katastrofe, rekla je Debarati Guha-Sapir, koja vodi Centar za istraživanje epidemiologije katastrofa na Katoličkom univerzitetu u Luvenu u Belgiji.

I što je još važnije, ove brojke govore o dolarima, a ne o ljudima, i to iskrivljuje pravu sliku, rekla je Guha-Sapir i profesor zdravlja i klime Univerziteta u Vašingtonu Kristi Ebi.

„Ono što je osigurano je mali deo ukupne infrastrukture i ljudi ubijeni u Pakistanu“, što smanjuje iznos štete uprkos 1.700 ubijenih ljudi, rekao je Ebi.

Poplava u Pakistanu, koja je potopila jednu trećinu zemlje koja je veća od Teksasa, nije bila jedina stvar koja je pogodila tu zemlju u razvoju.

„Pakistan jednostavno nije mogao da se odmori ove godine. Januarska snežna oluja je ubila 23 osobe praćena smrtonosnim prolećnim toplotnim talasom, a zatim su razorne poplave od juna do oktobra odnele više od 1.700 života i neopisiva sredstva za život“, rekla je Dženifer Frensis, klimatski naučnik iz Centra za istraživanje klime Vudvel u Kejp Kodu. „Mnogi drugi iznenađujući, manje objavljeni i alarmantni događaji izazvali su pustoš u lokalnim zajednicama, kao što je iznenadni kolaps unosnog ribolova snežnih rakova u Beringovom moru, brzo nestajanje evropskih glečera, poplava nekoliko priobalnih sela na Aljasci od strane ekstropskih ciklon Merbok“.

„Dodatna toplota u atmosferi usisava vlagu iz tla, pogoršavajući sušu i toplotne talase“, rekao je Fransis. „Isparavanje iz okeana i kopna takođe povećava količinu vlage u vazduhu, što obezbeđuje više goriva za oluje i jače pljuskove.

Bertogg iz Swiss Re-a je rekao da iako su klimatske promene na delu, on procenjuje da je dve trećine, možda i više, porasta štete posledica većeg broja ljudi i stvari u opasnosti.

Urbanizacija širom sveta stavlja više ljudi u gustu sredinu, što povećava štetu kada dođe do katastrofe, rekao je Bertog. Zatim dodajte urbano širenje koje uzima te gradove i čini ih geografski većim i samim tim ranjivijim, rekao je on. Dobar primer za to je kako su šumski požari počeli da oštećuju sve više domova u Kaliforniji kako je sve više kuća izgrađeno u ruralnim oblastima, rekao je on.

Osim toga, gradi se više građevina na obali i duž plovnih puteva što ih čini ranjivijim na oluje i poplave, pri čemu su poplave „najveća pretnja za globalnu ekonomiju“, rekao je Bertogg.

Ali Smit iz NOAA-e nastavlja da traži malu srebrnu liniju u olujnim oblacima: „Samo se nadam da će trendovi postati malo manje duboki i manje stresni za društvo. Svima nam je potreban odmor.”