Najveći klimatski izazov avio industrije: nedostatak čistog goriva

Najveći klimatski izazov avio industrije: nedostatak čistog goriva

U naznaku napretka u zastrašujućem zadatku smanjenja uticaja vazdušnog saobraćaja na klimu, očekuje se da će novoizgrađeno postrojenje u ruralnoj Gruziji početi da ispumpava prve komercijalne količine novog tipa čistijeg mlaznog goriva ovog meseca.

Fabrika LanzaJet Inc. vredna 200 miliona dolara biće prva koja će pretvoriti etanol u gorivo kompatibilno sa mlaznim motorima. Objekat je jedan od mnogih napora širom sveta koji pokušavaju da razreše jedan od najvećih problema sa kojima se suočava ekološki saobraćaj: pronalaženje i razvoj čistijih sirovina koje mogu da generišu ogromne količine goriva bez izazivanja talasnih efekata koji na kraju pogoršavaju klimatsku i krizu biodiverziteta.

Do sada je napredak bio veoma ograničen. Napori za proizvodnju novih vrsta čistijih goriva zahtevaju stotine miliona dolara. Ali investitori su i dalje oprezni s obzirom da potencijalne fabrike rutinski trpe duga kašnjenja i bore se da postanu operativne.

„Moramo da se povećamo za 1.000 puta“, kaže Hemant Mistri, direktor tranzicije na nulu za Međunarodnu asocijaciju vazdušnog saobraćaja, koja je obećala da će avioindustrija izbrisati svoje emisije ugljenika do 2050. godine, uglavnom koristeći ogromne količine čistije mlazno gorivo.

U svom novom pogonu nazvanom Freedom Pines Fuels, LanzaJet planira da proizvodi 9 miliona galona održivog avionskog goriva (SAF) godišnje. U jednom smislu, to je samo mali korak napred: bilo bi potrebno 100 ovih postrojenja da bi se zadovoljio samo 1% gladnog apetita svetskih komercijalnih avio-prevoznika, koji su prošle godine potrošili 90 milijardi galona mlaznog goriva.

Ali pruža uvid u jedan smer kojim industrija čistog goriva želi da ide. Većina SAF-a danas se dobija od životinjskih masti i otpadnih ulja, kojih je relativno malo. Korišćeno jestivo ulje se već uveliko sakuplja za drumski transport sa samo skromnim prostorom za rast, dok je robusno tržište dugo pretvaralo životinjske masti u sastojke za hranu za kućne ljubimce i deterdžente. Snažna potražnja iz avijacije mogla bi da podstakne ove druge industrije da pređu na sastojke koji štete klimi, poput palminog ulja, upozoravaju ekološke grupe.

Ovo je ostavilo gigante u avijaciji da pretražuju svet u potrazi za alternativama kako bi ispunili svoje klimatske obaveze. IAG SA, matična kompanija British Airvais-a, obećala je da će povećati upotrebu SAF-a na 10% do 2030. Prošle godine je potrošila 17,6 miliona galona, ili 0,66% svog ukupnog goriva. Iako je to mali iznos, on zataškava američke avio-kompanije.

United Airlines Holdings Inc. je predvodio američke prevoznike, ali je prošle godine dobio manje od 0,1% svog goriva iz čistih izvora. Svo čistije gorivo IAG-a prošle godine dolazilo je od tradicionalnih sirovina kao što su otpadna ulja, kaže Aaron Robinson, potpredsednik kompanije za održivo gorivo za vazduhoplovstvo u SAD.

Ali to bi se uskoro moglo promeniti. Pre tri godine, British Airvais se udružio sa LanzaJet-om, investirajući u izgradnju Freedom Pinesa i udruživši se na postrojenju za čista goriva u Velikoj Britaniji, za koje se nadaju da će biti uključeno do 2028. Obe fabrike će primeniti tehnologiju poznatu kao alkohol-to-mlaz, koji koristi hemijske reakcije za nadogradnju etanola u snažno gorivo sposobno da pokreće mlazne turbine. IAG se nada da će kasnije ove godine potrošiti svoj prvi SAF iz fabrike u Džordžiji.

„Diverzifikacija je važna“, kaže Robinson iz IAG-a. „Zato je alkohol-to-džet oblast koja nam je prilično privlačna.

To bi moglo zaobići težak problem sa kojim se suočavaju neki drugi napori industrije u pogledu čistog goriva. U SAD, avio-kompanije se zalažu za pravila koja bi omogućila da se etanol od kukuruza kvalifikuje za SAF poreske olakšice. To je sporno jer je politika obnovljivih goriva koja je doneta u SAD pre skoro dve decenije dovela do toga da se oko 40% useva u zemlji pretvori u gorivo.

Ovo je povećalo potražnju za kukuruzom i drugim usevima, podstaklo promene u korišćenju zemljišta ne samo u SAD već i širom sveta. Te promene su uključivale krčenje travnjaka i šuma bogatih ugljenikom kako bi se zasadilo više useva, što je negiralo većinu klimatskih prednosti etanola na bazi kukuruza. Avio-kompanije su ubeđene da se to može uraditi uz mnogo manje klimatskih uticaja, ali sumnja u to ima mnogo.

„Ovoj industriji je potrebna apsolutno ogromna količina goriva“, kaže Alethea Varrington, viša kampanja u Possible-u, klimatskoj dobrotvornoj organizaciji sa sjedištem u Velikoj Britaniji koja je skeptična prema SAF-u i podstiče manje putovanja avionom. „Gde god pokušate da dobijete ovo, to izaziva ogromne sistemske probleme.

Freedom Pines će u početku isporučiti oskudne klimatske prednosti jer će koristiti kukuruzni etanol sa srednjeg zapada SAD da bi „ispravio prelome“, kaže Jimmi Samartzis, glavni izvršni direktor LanzaJeta. Kako postane operativan tokom tri do šest meseci, preći će na korišćenje etanola od šećerne trske iz Brazila, koji ima manje uticaja na korišćenje zemljišta. Na taj način bi se emisije koje zadržavaju toplotu smanjile za najmanje polovinu u poređenju sa fosilnim mlaznim gorivom, prema američkoj agenciji za zaštitu životne sredine.

Samartzis kaže da će uskoro koristiti i etanol dobijen iz otpadnih proizvoda, poput stabljika kukuruza i drugih poljoprivrednih ostataka. To bi trebalo da donese još veće uštede ugljenika jer malo podstiču promene u korišćenju zemljišta koje bi mogle da naškode klimi.

L.E.K. Consulting je, u prošlogodišnjem izveštaju o tržištu SAF-a, predvideo da će alkohol za mlazne avione nadmašiti današnja čista goriva i postati najveći svetski izvor SAF-a do sredine sledeće decenije. „To je dokazana tehnologija i ima u izobilju poljoprivrednih i šumskih ostataka, koji sa njom veoma dobro rade“, kaže Džon Godard, stariji partner L.E.K.-a i potpredsednik za održivost.

Međutim, to nije jedini put napred. Nekoliko kompanija, kao što su Nuseed i CoverCress Inc., koje je u većinskom vlasništvu Baier AG-a, počinje da angažuje poljoprivrednike da sade između svojih normalnih rotacija kukuruza i soje. Ovo uključuje karinata i penicres, koji se mogu pretvoriti u biogoriva i stočnu hranu. Pošto se sade kao pokrovni usevi kada bi polja inače ležala u ugaru, ne izazivaju promene u korišćenju zemljišta. Ali ova preduzeća se suočavaju sa nizom prepreka, od nevoljnih farmera do regulatornih odobrenja.

„Nije za one sa slabim srcem da uvode novi usev“, kaže Mike DeCamp, glavni izvršni direktor CoverCress-a, koji dodaje da bi mogla proći decenija pre nego što kompanija dostigne svoj puni obim. Njegova firma je ove nedelje proglašena za BloombergNEF Pioneer zbog obećanja njene tehnologije za razmnožavanje i uređivanje gena penikresa kako bi uzgoj useva bio profitabilniji.

Do 2040-ih, Godard i drugi stručnjaci veruju da će nova tehnologija koja se zove energija u tečnost ili e-kerozin verovatno zasjeniti ostatak tržišta i u potpunosti smanjiti rizik od promene korišćenja zemljišta. To gorivo se proizvodi kombinovanjem toka zarobljenog CO 2 sa molekulima vodonika koristeći ogromne količine obnovljive energije. Izlaz je tečno gorivo bez skoro nikakvog klimatskog otiska.

Ali barijere su ogromne. Sakupljanje CO 2 je izuzetno teško, a postoji malo dodatne obnovljive energije dok se vlade širom sveta utrkuju u dekarbonizaciji. Sve u svemu, energija za tečnost bi koštala skoro sedam puta više od tradicionalnog mlaznog goriva, prema L.E.K.

Poteškoće je pokazao Transport & Environment, neprofitna organizacija iz Brisela, koja je pratila predložena postrojenja za pretvaranje struje u tečnost širom većeg dela Evrope. Iako se broj najavljenih objekata u januaru popeo na 45 — što je deo „uglavnom pozitivnog“ trenda, primećuje se — svi veliki projekti ostaju „hipotetički“ jer tek treba da razjasne ključnu konačnu odluku o ulaganju, gde novac počinje da teče i izgradnja zaista počinje.

Vlade bacaju mešavinu zahteva i podsticaja na industriju u pokušaju da daju zamah. EU je bila u prvom planu, a tamošnji zakonodavci nalažu da avio-kompanije koriste SAF u sve većim količinama do 2050. godine, kada bi trebalo da čini najmanje 70% ukupnog goriva. Ovo uključuje podmandat za skupi e-kerozin, koji mora da se poveća sa 1,2% goriva u 2030. na 35% do 2050. godine.

Zahtevi SAF-a u SAD-u su dobili malo pažnje usred snažnog protivljenja avio-kompanija. Umesto toga, Zakon o smanjenju inflacije stvorio je podsticaj za SAF u vrednosti do 1,75 dolara po galonu. Međutim, to ističe 2027. godine, mnogo pre nego što većina predloženih postrojenja počne da radi.

„To nije dovoljno dugo da bi se projekti izgradili i izgradili“, kaže Samartzis iz LanzaJeta.

U slučaju Freedom Pinesa, trebalo je malo pomoći da se pređe preko ciljne linije. Breakthrough Energi je obezbedio grant od 50 miliona dolara 2022. kako bi pomogao da se projekat održi na pravom putu.

Ali ako Freedom Pines može uspešno da poveća i proizvede milione galona SAF-a, to bi moglo mnogo da poveća apetit investitora, smatra Suzan van Dajk, konsultant za biogoriva i istraživač na Univerzitetu Britanske Kolumbije.

Bez obzira na to, dodaje ona, industrija ima dug put da stigne do svojih obećanja iz SAF-a, što zahteva povećanje proizvodnje od 50 ili 100 puta do kraja ove decenije. „Ne mogu da vidim da će se to dogoditi do 2030. godine“, kaže van Dajk. „Samo nam treba više ovih tehnologija da bi bile komercijalne i da bi se razvijale.“