Studija otkriva vezu između visokog nivoa niacina i srčanih bolesti

Studija otkriva vezu između visokog nivoa niacina i srčanih bolesti

Istraživači Klivlendske klinike identifikovali su novi put koji doprinosi kardiovaskularnim bolestima povezanim sa visokim nivoom niacina, uobičajenog vitamina B koji se ranije preporučuje za snižavanje holesterola.

Tim, predvođen dr Stenlijem Hejzenom, doktorom nauka, otkrio je vezu između 4PI, produkta razgradnje od viška niacina, i srčanih bolesti. Viši nivoi 4PI u cirkulaciji bili su snažno povezani sa razvojem srčanog udara, moždanog udara i drugih neželjenih srčanih događaja u velikim kliničkim studijama. Istraživači su takođe pokazali u pretkliničkim studijama da 4PI direktno pokreće vaskularnu upalu koja oštećuje krvne sudove i vremenom može dovesti do ateroskleroze.

Studija, objavljena u Nature Medicine, takođe opisuje genetske veze između 4PI i vaskularne upale. Nalazi pružaju osnovu za potencijalne nove intervencije i terapije za smanjenje ili sprečavanje te upale.

„Ono što je uzbudljivo u vezi sa ovim rezultatima je to što se čini da ovaj put ranije nije prepoznat, ali značajan doprinosi razvoju kardiovaskularnih bolesti“, rekao je dr Hazen, predsedavajući za kardiovaskularne i metaboličke nauke na Institutu za istraživanje Lerner klinike u Klivlendu i šef odseka Preventivna kardiologija u Institutu za srce, vaskularne i torakalne.

„Štaviše, možemo to izmeriti, što znači da postoji potencijal za dijagnostičko testiranje. Ovi uvidi postavljaju teren za razvoj novih pristupa za suprotstavljanje efektima ovog puta.“

Niacin (vitamin B-3) je veoma čest u zapadnjačkoj ishrani. „Decenijama, Sjedinjene Države i više od 50 nacija su nalagale obogaćivanje niacinom u osnovnoj hrani kao što su brašno, žitarice i zob kako bi se sprečile bolesti povezane sa nedostatkom u ishrani“, rekao je dr Hazen. Ipak, čini se da jedan od četiri ispitanika u kohorti pacijenata istraživača dobija previše i ima visok nivo 4PI, što izgleda da doprinosi razvoju kardiovaskularnih bolesti.

Dr Hazen upoređuje naš unos niacina sa više česama koje sipaju vodu u kantu. Kada se ta kanta napuni, počinje da se preliva. Ljudsko telo tada treba da obradi to prelivanje i proizvede druge metabolite, uključujući 4PI.

„Glavni zaključak nije u tome da treba da isključimo čitav unos niacina – to nije realan pristup“, rekao je dr Hazen. „S obzirom na ove nalaze, rasprava o tome da li bi nastavak mandata obogaćivanja brašna i žitarica niacinom u SAD mogao biti opravdan.

Dr Hazen primećuje da je šira upotreba suplemenata bez recepta napravljenih sa različitim oblicima niacina takođe postala popularna zbog pretpostavljenih svrha protiv starenja. On dodaje da pacijenti treba da se konsultuju sa svojim lekarima pre nego što uzmu suplemente bez recepta i da se fokusiraju na ishranu bogatu voćem i povrćem uz izbegavanje viška ugljenih hidrata.

Nova otkrića takođe mogu pomoći da se objasni zašto niacin više nije lek za snižavanje holesterola. Niacin je bio jedan od prvih tretmana koji je propisan za snižavanje LDL ili „lošeg“ holesterola. Međutim, na kraju se pokazalo da je niacin manje efikasan od drugih lekova za snižavanje holesterola i bio je povezan sa drugim negativnim efektima i većim stopama smrtnosti u prethodnim istraživanjima.

„Efekti nijacina su uvek bili pomalo paradoksalni“, rekao je dr Hazen. „Uprkos snižavanju holesterola niacinom, kliničke koristi su uvek bile manje nego što se očekivalo na osnovu stepena smanjenja LDL. Ovo je dovelo do ideje da višak niacina izaziva nejasne štetne efekte koji delimično umanjuju prednosti snižavanja LDL. Verujemo da naši nalazi pomažu objasnite ovaj paradoks. Ovo ilustruje zašto je istraživanje rezidualnog kardiovaskularnog rizika toliko kritično; naučimo mnogo više od onoga što smo nameravali da pronađemo.“

Autori studije primećuju da su potrebna dugoročna istraživanja da bi se procenio efekat hroničnog povećanja nivoa 4PI na aterosklerozu i druge fenotipove.

Istraživanje je deo tekuće istrage dr Hazena o faktorima koji doprinose rezidualnom kardiovaskularnom riziku. Njegov tim prati pacijente tokom vremena i prikuplja uzorke krvi kako bi pronašao hemijske potpise koji mogu predvideti razvoj srčanih bolesti. Napravio je pionirska otkrića u istraživanju ateroskleroze i inflamatornih bolesti, uključujući osnovno otkriće koje povezuje mikrobne puteve creva sa kardiovaskularnim bolestima i metaboličkim bolestima.