Istraživači nude novo objašnjenje za čudni drevni ‘fosil’

Istraživači nude novo objašnjenje za čudni drevni ‘fosil’

Drevna trodimenzionalna „stvar“ u obliku zvezde i dalje zbunjuje naučnike više od jednog veka nakon svog otkrića.

Neutvrđeni vhatchamacallits pronađeni su u steni staroj 500 miliona godina na jugozapadu Sjedinjenih Država 1896. Neuvežbanom oku izgledaju kao bundt kolači: kružni sa radijalnim režnjevima koji se šire napolje poput morske zvezde ili krakova bicikla.

U to vreme, arheolozi su pretpostavljali da su to ostaci drevnih meduza sa pipcima, loze životinja koja se proteže unazad najmanje 890 miliona godina. Nazvali su ga Brooksella alternata, što je postalo sveobuhvatno za svaki pronađeni artefakt sličan Brukseli, kojih ima mnogo.

Ove bizarne lajsne Brooksella pretrpele su fundamentalnu krizu identiteta otkako su dobile svoje ime.

Tokom decenija, naučnici su tvrdili da su to ostaci crva koji se ukopaju, lukovičastih algi ili staklenih sunđera.

U međuvremenu, drugi nisu ubeđeni da su to čak i ‘fosili’, umesto toga objašnjavajući ih kao mehuriće gasa.

Sada, istraživači izbacuju još jednu sugestiju nebiološkog porekla. Novi pogled na Brooksella koristeći 3D slike visoke rezolucije i hemijsku analizu sugeriše da je ovo, u stvari, ‘pseudofosil’.

Prema autorima nove studije, Bruksela nije sunđer, kako je danas opšteprihvaćeno, već neobičan oblik silicijum dioksida. Ova prirodna mineralna čestica može se stopiti i formirati sferne, kubične ili heksagonalne oblike.

„Otkrili smo da Brukseli nedostaju karakteristike staklenih sunđera, posebno spikule spojene sa opalinom koje čine telo“, objašnjavaju istraživači.

„Niti je rastao kao što bi se očekivalo od sunđera tokom svog životnog veka.“

Ono što izgleda kao Brukselina ‘usta’ zapravo su orijentisana nadole prema sedimentu, što otežava filtriranje hrane iz vode kao što to čine sunđeri.

Usta okrenuta nadole bi mogla da vas nateraju da pomislite na morsku zvezdu, ali se veruje da je predak svih morskih zvezda stigao na scenu Zemlje pre samo 480 miliona godina, desetine miliona godina nakon datiranja stene na kojoj je pronađena Bruksela.

Čini se da ni crvi u kopanju nisu zadovoljavajuće objašnjenje. Dok su ovi organizmi bili prisutni na Zemlji tokom srednjeg kambrija, istraživači nisu našli znake da su napravili režnjeve u obliku zvezde.

Jedino objašnjenje koje je imalo smisla došlo je kada su stručnjaci uporedili Brooksella sa drugim betonskim oblicima silicijum dioksida napravljenim u različitim kambrijskim stenama širom sveta.

„Nismo pronašli nikakvu razliku između Bruksele i konkrecija, osim što je Bruksela imala režnjeve, a konkrecije nisu“, pišu istraživači.

„Tako smo zaključili da Brooksella nije bila deo rane diverzifikacije sunđera u morima srednjeg Kambrija, već je bila neobičan tip silicijumskog betona. Konkrecije mogu biti raznih oblika do te mere da neki izgledaju kao da su organski formirane.“

Na Marsu, na primer, stene bogate silicijumom mogu da formiraju latice u obliku cveta. A ovde na Zemlji, munja može da ubaci podzemni pesak u granasti, kristalizovani oblik koji se zove fulgurit.

„Bruksela me je zaintrigirala jer je, za razliku od većine fosila, imao trodimenzionalni oblik poput lisnatog peciva u obliku zvezde koji je neobičan za mekane životinje poput sunđera“, objašnjava paleontolog Seli Voker sa Univerziteta Džordžija.

„Sunđer se obično spljošti kao ubica na putu tokom procesa fosilizacije—posebno fosil star više od 500 miliona godina! Takođe je zbunjivala činjenica da niko nije pregledao Brukselu gde je živela i njenu orijentaciju; da jesu, otkrili bi da većina režnjeva bili orijentisani nadole, što nema smisla da sunđer jede blato.“

Ali to ne znači da su istraživači rešili sve Brukseline misterije. Još uvek je nejasno, na primer, zašto je toliko čudnih konkrecija istog oblika pronađeno u ovom jednom delu sveta.

Ovi objekti spolja izgledaju prilično slično, ali kada su istraživači ispitali njihovu unutrašnju dinamiku koristeći mikroCT skeniranje, otkrili su da su svi sami po sebi prilično različiti.

Biće potrebna dalja istraživanja da bi se otkrilo kako su se zapravo formirali.

„Dok su aplikacije za mikroCT bile skoro beskrajne u oblastima nauke o materijalima i inženjeringa, njegovi kapaciteti za razjašnjavanje fosilnih zapisa zaista tek počinju da se istražuju“, kaže geolog Džejms Šifbauer sa Univerziteta u Misuriju.

„Ovaj projekat je odličan primer tipova fosilnih misterija koje možemo rešiti primenom mikroCT-a.“