Nova mapa puta za sprečavanje pandemije usredsređuje se na zaštitu biodiverziteta

Nova mapa puta za sprečavanje pandemije usredsređuje se na zaštitu biodiverziteta

Međunarodni tim od 25 naučnika predložio je mapu puta kako da se spreči sledeća pandemija očuvanjem prirodnih područja i promovisanjem biodiverziteta, čime se životinjama obezbeđuje dovoljno hrane, sigurnih utočišta i udaljenosti da se ograniči kontakt i prenos patogena na ljude.

Pandemije počinju kada životinje koje nose bolesti, kao što su slepi miševi, dođu u neposrednu blizinu ljudi, stoke ili drugih životinja i prenose nove patogene. Virusi kao što su SARS-CoV-2, SARS-CoV-1, Nipah, Hendra i verovatno ebola su se fatalno prelili sa slepih miševa na ljude, ponekad preko srednjeg domaćina.

„Svet je fokusiran na to kako možemo da otkrijemo i zatim zadržimo novi patogen nakon što cirkuliše među ljudima, a ne kako da sprečimo da taj patogen uopšte uđe u ljudsku populaciju“, rekla je Raina Plovright, profesorka na Odseku. javnog i ekosistemskog zdravlja na Univerzitetu Kornel, i prvi autor rada, „Ekološke kontramere za sprečavanje širenja patogena i naknadnih pandemija“, objavljenog u Nature Communications.

Strategija za prevenciju pandemije zasnovana je na uvidima iz par radova iz 2022. koji služe kao studija slučaja primenljiva na sve životinje koje potencijalno nose zoonotične bolesti. Ti radovi – o tome kako slepi miševi mogu da prenesu fatalni Hendra virus na konje i ljude – objašnjavaju da kada slepi miševi izgube svoja prirodna staništa i zimske izvore hrane, njihova velika populacija se raspada i migriraju u malim grupama u poljoprivredna i urbana područja.

Oni takođe postaju pod stresom, delom zbog neadekvatnih izvora hrane, i izlučuju više virusa u urinu. Virus pada na zemlju gde se konji na ispaši zaraze; konji zauzvrat mogu da zaraze ljude. Ali kada prirodna staništa mogu da obezbede adekvatnu hranu, posebno tokom zimskih meseci, slepi miševi se vraćaju u ova staništa, agregiraju u velikom broju i prestaju da izbacuju virus.

Mapa puta koristi ovu i druge studije slučaja da objasni mehanizme koji povezuju promene u životnoj sredini i prelivanje patogena sa životinja na ljude, i identifikuje ekološke intervencije kako bi se poremetile ove veze i politički okviri za njihovo sprovođenje.

Ekološke intervencije počinju zaštitom mesta na kojima se životinje hrane. „Moramo se pobrinuti da uvek postoji obilna zaliha hrane u svako doba godine, posebno kada su životinje u stresnim fazama životne istorije kao što su reprodukcija i migracija“, rekao je Plovright.

Sledeće, važno je zaštititi gde se životinje mogu ugostiti ili skupljati, jer desetine hiljada slepih miševa mogu da se smeštaju u krošnjama i pećinama, tako da kada su ove oblasti poremećene, ove populacije mogu da se rascepe, pomeraju i izbace više virusa. Takođe, slepi miševi koji žive u pećinama možda nemaju druge pećine u koje bi se preselili, u tom slučaju ostaju na mestu, postaju pod stresom i verovatno izbacuju više virusa. Zaštita zemljišta koje služi kao tampon između ljudi i divljih životinja je takođe ključna.

„U prirodi postoje bilioni mikroba, ali mi se retko zapravo razbolimo, jer postoji mnogo, mnogo barijera između nas i novih patogena“, rekao je Plovright.

Na kraju, za zajednice koje dolaze u kontakt sa životinjama, važno je osigurati da ljudi imaju zaštitu koja im je potrebna da izbjegnu izloženost patogenima, rekao je Plovright.

Autori studije naglašavaju potrebu za međunarodnom agencijom ili panelom koji bi mogao da proceni i sintetizuje podatke o prevenciji pandemije, spremnosti i reagovanju i prikupi metrike o netaknutosti pejzaža, ekološkom integritetu i biodiverzitetu.