Istraživači iz Danske i Nemačke otkrili da se mrko masno tkivo „isključuje“

Istraživači iz Danske i Nemačke otkrili da se mrko masno tkivo „isključuje“

Mrko masno tkivo, takođe poznato kao smeđe masno tkivo (BAT), je vrsta masti u našim telima koja se razlikuje od bele masti oko stomaka i butina koja nam je poznatija. Smeđa mast ima poseban zadatak — pomaže u sagorevanju kalorija iz hrane koju jedemo u toplotu, što može biti od pomoći, posebno kada smo izloženi niskim temperaturama kao što je tokom zimskog plivanja ili krioterapije.

Naučnici su dugo vremena mislili da samo male životinje poput miševa i novorođenčadi imaju smeđu mast. Ali nova istraživanja pokazuju da određeni broj odraslih osoba održava svoju smeđu masnoću tokom života. Pošto je mrko masno tkivo tako dobro u sagorevanju kalorija, naučnici pokušavaju da pronađu načine da je bezbedno aktiviraju koristeći lekove koji povećavaju njenu sposobnost proizvodnje toplote.

Nova studija objavljena u Nature Metabolism od istraživačkih grupa prof. Jan-Vilhelma Kornfelda sa Univerziteta Južne Danske/Novo Nordisk centra za signalizaciju adipocita (Adiposign) i Dagmar Vachten sa Univerzitetske bolnice u Bonu i Univerziteta u Bonu (Nemačka) je otkrio da mrko masno tkivo ima ranije nepoznati ugrađeni mehanizam koji ga isključuje ubrzo nakon što se aktivira. Ovo ograničava njegovu efikasnost kao tretman protiv gojaznosti.

Prema prvom autoru studije, Hande Topel, koja je viši postdoktor na Univerzitetu Južne Danske i Novo Nordisk centru za signalizaciju adipocita (Adiposign), tim je sada otkrio protein odgovoran za ovaj proces isključivanja. Zove se „AC3-AT“.

„Gledajući unapred, mislimo da bi pronalaženje načina za blokiranje AC3-AT moglo biti obećavajuća strategija za bezbedno aktiviranje mrkog masnog tkiva i rešavanje gojaznosti i povezanih zdravstvenih problema“, kaže Topel. Istraživački tim je pronašao protein za isključivanje koristeći naprednu tehnologiju koja predviđa nepoznate proteine.

Topel objašnjava: „Kada smo istraživali miševe koji genetski nisu imali AC3-AT, otkrili smo da su zaštićeni od gojaznosti, delimično zato što su njihova tela jednostavno bila bolja u sagorevanju kalorija i bila su u stanju da povećaju svoj metabolizam aktiviranjem braon boje. debeo.“

Dve grupe miševa su 15 nedelja hranjene ishranom sa visokim sadržajem masti, što ih je učinilo gojaznim. Grupa kojoj je uklonjen AC3-AT protein, dobila je manje na težini od kontrolne grupe i bila je metabolički zdravija.

„Miševi koji nemaju AC3-AT protein, takođe su akumulirali manje masti u svom telu i povećali svoju nemasnu masu u poređenju sa kontrolnim miševima“, kaže koautor, Ronja Kardinal, koja je dr. student na Univerzitetu u Bonu u laboratoriji Dagmar Vachten u UKB-u, nastavljajući: „Kako se AC3-AT nalazi ne samo kod miševa već i kod ljudi i drugih vrsta, postoje direktne terapeutske implikacije za ljude.“

Iako prevalencija mrkog masnog tkiva opada kako ljudi stare, i uprkos tome što odrasli nemaju toliko mrkog masnog tkiva kao novorođenčad, ono se i dalje može aktivirati, na primer izlaganjem hladnoći. Kada se aktivira, povećava brzinu metabolizma ovih osoba, što opet može pomoći da se stabilizuje gubitak težine u uslovima gde je unos kalorija (pre)visok.

Intrigantno, ova studija nije samo identifikovala AC3-AT, koji je kraći, ranije nepoznat oblik AC3 proteina. Istraživači su takođe identifikovali druge nepoznate verzije proteina/gena, koje reaguju na izlaganje hladnoći, slično AC3-AT.

„Međutim, potrebna su dalja istraživanja da bi se razjasnio terapeutski uticaj ovih alternativnih genskih proizvoda i njihovih regulatornih mehanizama tokom aktivacije BAT“, kaže ko-korespondentni autor prof. Vachten, ko-direktor Instituta za urođeni imunitet pri UKB-u i član klaster izvrsnosti ImmunoSensation2 i transdisciplinarna istraživačka područja (TRA) „Modeliranje“ i „Život i zdravlje“ na Univerzitetu u Bonu.

„Razumevanje ovih vrsta molekularnih mehanizama ne samo da baca svetlo na regulaciju mrkog masnog tkiva, već obećava i otkrivanje sličnih mehanizama u drugim ćelijskim putevima. Ovo znanje može biti od ključnog značaja za unapređenje našeg razumevanja različitih bolesti i u razvoju novih tretmana, “ kaže ko-korespondentni autor prof. Kornfeld, Univerzitet Južne Danske.