Holandski pejzaž gubi biljke koje oprašuju insekti, pokazuju podaci iz 87 godina

Holandski pejzaž gubi biljke koje oprašuju insekti, pokazuju podaci iz 87 godina

Holandija gubi biljne vrste koje se oslanjaju na oprašivanje insekata. Naučnik za životnu sredinu iz Lajdena Kaikuan Pan demonstrira ovo nakon analize 87 godina merenja na više od 365.000 parcela. Vest je alarmantna za naš biodiverzitet i sigurnost hrane.

Već neko vreme znamo da su insekti u Holandiji u opadanju. „Ovim istraživanjem pokazujemo da je takođe sve manje biljaka zavisnih od tih insekata za oprašivanje“, objašnjava dr. kandidat Kaikuan Pan. „Udeo biljaka koje oprašuju insekti je opao, dok se povećao udeo biljaka koje oprašuju vetrom.“

I to je problem. Vrste koje oprašuju insekti čine većinu biljaka u Holandiji. „Ako ove biljke nestanu iz pejzaža, to ne znači samo da ostaje manje biljnih vrsta, već i znatno manje semena i plodova za ptice i druge životinje“, kaže Pan. „Drugim rečima: značajno smanjenje biodiverziteta. Pored toga, ove biljke su u izobilju na našem jelovniku: „75% useva su biljke koje oprašuju insekti. Gubitak ovih vrsta predstavljao bi pretnju našoj bezbednosti hrane“.

Nalazi su objavljeni u časopisu za primenjenu ekologiju.

Panov rad je uglavnom uključivao analizu ogromne količine podataka. „Ogroman zadatak“, kaže supervizor Gert de Snu sa Univerziteta u Lajdenu i Holandskog instituta za ekologiju (NIOO-KNAV). „Kaikuan podaci su izvukli 87 godina podataka prikupljenih sa neverovatnih 365.768 parcela kako bismo pronašli što više trendova i obrazaca. Pogledali smo različite biljne vrste, ali i faktore kao što su azot, nivo vlage i pH, kombinujući to sa podacima o insektima. Ova kombinacija , i velika vremenska skala, čine ovo istraživanje jedinstvenim.“

„Možda sam proučavao holandsku prirodu, ali uglavnom sam sedeo za kompjuterom“, kaže Kaikuan u šali. „Srećom, mogao sam povremeno da pomognem kolegi oko terenskog rada. Traganje za pčelama i proučavanje biljaka. Dobrodošla varijanta.“

Ako je opadanje biljnih vrsta koje oprašuju insekti samo zbog faktora kao što su vlaga ili azot, biljke koje se oprašuju vetrom trebale bi pokazati slične trendove. Ali to nije bio slučaj. Pan navodi: „Unutar istog tipa staništa, pod istim uslovima, često smo viđali veće smanjenje broja vrsta koje oprašuju insekti u poređenju sa vrstama koje se oprašuju vetrom. Dakle, ta razlika je verovatno zbog nedostatka oprašivanja: postoji nema dovoljno oprašivača da bi ove biljke obezbedile dovoljno polena.“

Naučnici predlažu različite mere za preokretanje trenda. Pan kaže: „Razmislite o azotu, koji je sada dobro poznat. Ako osiguramo da manje toga završi u prirodi, to može pomoći lokalnim biljkama i insektima.“ Pan se zalaže i za bolju zaštitu naših prirodnih travnjaka. „Zato što u njima žive mnoge biljne vrste koje oprašuju insekti i koje su doživele pad poslednjih godina.

Supervizor Koos Biesmeijer sa Univerziteta u Lajdenu i Centra za biodiverzitet Naturalis kaže: „I moramo nastaviti da pratimo da bismo videli da li ove mere zaštite imaju željeni efekat. I na insekte i na biljke, jer su međusobno zavisne. Na taj način možemo učiti iz prošlosti, prati sadašnjost i pozitivno menja budućnost.“