Analiza sekvenciranja RNK otkriva ključne gene koji stoje iza varijacije kore patlidžana

Analiza sekvenciranja RNK otkriva ključne gene koji stoje iza varijacije kore patlidžana

Antocijanini daju voću i povrću crvenu, ljubičastu i plavu boju, nudeći zdravstvene prednosti. Njihova biosinteza uključuje specifične enzime i regulisana je MBV kompleksom transkripcionih faktora. Istraživanja su povezala varijacije boja u biljkama sa sadržajem i strukturom antocijanina, pri čemu su transkriptomske analize otkrile gene uključene u ove razlike.

Kod patlidžana, SmMIB113 je identifikovan kao ključni regulator biosinteze antocijanina, koji utiče na boju kore. Uprkos napretku, precizni molekularni mehanizmi iza raznolikosti boja u patlidžanima ostaju nejasni, što ukazuje na potrebu za daljim istraživanjem biosinteze i regulacije antocijanina.

Horticulture Research objavilo je istraživanje pod naslovom „Analiza sekvencioniranja RNK otkriva nove gene uključene u formiranje različite boje kore u patlidžanu“.

Najpre su istraženi obrasci ekspresije gena biosinteze antocijana u patlidžanima različitih boja i razvojnih faza i utvrđeno je da su geni biosinteze antocijana izraženiji kod ljubičastih sorti patlidžana, posebno u fazi brzog rasta.

Analiza sekvence RNK je izvedena na koži patlidžana u G-stadijumu da bi se identifikovali različito eksprimirani geni (DEG) povezani sa biosintezom antocijanina i flavonoida. Konkretno, specifični geni, uključujući SmMIB113 i VRKI44, bili su pojačano regulisani u sortama sa većim odnosom delfinidin/flavonoid, što ukazuje na njihovo učešće u varijaciji boje. Štaviše, studija je otkrila 27 novih gena potencijalno povezanih sa razlikama u boji i 32 nova gena unutar mreže biosinteze antocijanina regulisane SmMIB113.

Značajno je da je pet gena (SmCitb5, SmGST, SmMATE, SmASAT3 i SmF3’5’M) identifikovano kao ključni za varijaciju boje i akumulaciju antocijanina. Ekspresija ovih pet gena je direktno aktivirana pomoću SmMIB113 kroz jednohibridni kvasac, test elektroforetskog pomeranja pokretljivosti i eksperimente sa dvostrukom luciferazom.

Sve u svemu, istraživanje ne samo da razjašnjava transkripcionu osnovu varijacije boje u korama patlidžana, već i naglašava centralnu ulogu SmMIB113 u regulisanju biosinteze antocijanina, nudeći uvid u buduće genetske i oplemenjivačke strategije za poboljšanje obojenosti plodova.