Minić naglašava da je u poslednjih nekoliko godina došlo do ozbiljnog nazadovanja u Srbiji, posebno u oblastima koje zahtevaju dodatno finansiranje od Evropske unije. Ona podseća da je Srbija obećala ubrzanje procesa u ključnim oblastima, ali se to nije desilo. Umesto napretka, došlo je do pogoršanja situacije, naročito u pravosuđu i autonomiji univerziteta.
Prema njenim rečima, Crna Gora i Severna Makedonija su već povukle značajne tranše iz Plana rasta, dok je Srbija dobila samo polovinu prve tranše. Srbija je do sada iskoristila samo mali deo od predviđenih 1,588 milijardi evra. Ostale zemlje su formulisale jasne reforme i napreduju brže, dok Srbija kasni.
Minić ukazuje na zabrinutost međunarodnih institucija, uključujući Ujedinjene nacije i Savet Evrope, koje upozoravaju na ozbiljno ugrožen međunarodni položaj Srbije. Ove institucije naglašavaju unutrašnje probleme, ali i nedostatak napretka u pristupnim procesima.
Iako su izveštaji o napretku Srbije bili oštri, najava mogućeg obustavljanja sredstava je jasna. Minić smatra da vlasti u Srbiji ne reaguju na te upozorenja i nastavljaju sa svojom agendom bez obzira na međunarodne reakcije.
Ona takođe ističe da bi ukidanje sredstava imalo ozbiljne posledice za sve građane. Postavlja se pitanje kako vlasti obezbeđuju sredstva za održavanje na vlasti, s obzirom na to da se investitori povlače zbog loše klime za poslovanje.
Na kraju, Minić izražava sumnju u pouzdanost procena vlasti o budućnosti pristupa sredstvima, naglašavajući da je malo nade za brži napredak ka Evropskoj uniji.
