Mladim devojkama je teže dijagnostikovati autizam, kažu istraživači

Mladim devojkama je teže dijagnostikovati autizam, kažu istraživači

Devojčice sa autizmom imaju tendenciju da se dijagnostikuju kasnije od dečaka, uglavnom zato što mogu imati različite karakteristike od onih koje su klasično povezane sa autizmom. To znači da možda neće dobiti podršku koja im je potrebna.

Istraživači sa Univerziteta Flinders otkrili su da nedovoljno otkrivanje autizma kod devojčica može biti delimično vođeno razlikama u načinu na koji se obično predstavljaju u poređenju sa dečacima. Pored toga, kliničari imaju ograničenu konceptualizaciju o tome kako se autizam može izraziti, često koristeći alate dizajnirane oko muške prezentacije.

„Alati koji se trenutno koriste za merenje osobina ASD (poremećaja autističnog spektra) zasnovani su na istraživanju zasnovanom na muškim učesnicima, što znači da nisu osetljivi na to kako se devojke predstavljaju“, kaže glavni istraživač dr Joanna Tsirgiotis, sa Fakulteta za obrazovanje, psihologiju. i socijalni rad na Univerzitetu Flinders.

„Moramo bolje da razumemo jedinstvene izazove devojčica kako bismo mogli da poboljšamo naše procese dijagnostičke procene, osiguravajući da su prikladni za njih.

Dr Tsirgiotis kaže da je istraživanje pokazalo da autistične žene mogu imati manje očigledno neobična intenzivna interesovanja i manje ponašanja koja se ponavljaju, i da su često visoko socijalno motivisane i željne prijateljstva, za razliku od onoga što se često pretpostavlja o deci sa autizmom.

Pored toga, žene su često imale bolje veštine mašte i društvene mimikrije koje im mogu omogućiti da kopiraju ponašanja drugih i stoga kamufliraju svoje poteškoće, što rezultira zanemarenjem dijagnoze.

„Ovo je važno jer bez dijagnoze verovatno neće dobiti podršku koja im je potrebna“, kaže dr Cirgiotis.

Da bi istražili specifična ponašanja u kojima se nalaze razlike, istraživači Flindersa analizirali su profile 777 dece koristeći dva najčešće korišćena dijagnostička alata za merenje osobina ASD. Ovo je dalo uvid u to kako se prezentacije ASD-a mogu razlikovati između dijagnostikovane muške i ženske dece. Istraživanje je objavljeno u časopisu Journal of Autism and Developmental Disorders.

Otkrili su da razlike između dečaka i devojčica identifikovane u ovoj studiji, kako u tipu simptoma tako i po težini, mogu učiniti žensku prezentaciju ASD-a manje prepoznatljivom za upućivače, kao što su roditelji i nastavnici, i kliničari zaduženi za procenu.

„Devojke imaju tendenciju da se upuštaju u manje očigledno neurodivergentno ponašanje i to može dodati mutnost u dijagnostičku sliku. Ako nemamo jasnu predstavu o ASD-u kod devojčica, njihove karakteristike se mogu pogrešno protumačiti kao anksioznost, neobičnost ili čak kao ‘normalno’ ponašanje “, kaže dr Cirgiotis.

Ako je ženska prezentacija manje prepoznatljiva, dijagnoza ASD može biti odložena ili potpuno zanemarena.

U drugoj studiji objavljenoj u istom časopisu, istraživači sa Univerziteta Flinders su pogledali kliničku procenu i donošenje odluka, otkrivši da dijagnostičari mogu biti mnogo manje sigurni u procenu autizma kod devojčica – i različito tumače ponašanje ASD u zavisnosti od pola deteta.

„Dijagnostičarima je teže da procene devojčice jer su njihove poteškoće često suptilnije u društvenom okruženju, a nedostaje im poverenje u naše trenutne alate i kriterijume za procenu koji su manje nego idealni u odrazu iskustva devojčica sa ASD“, kaže dr Cirgiotis.

Istraživači sugerišu da pravovremena dijagnoza ASD-a zahteva bolje razumevanje jedinstvenih izazova sa kojima se suočavaju autistične devojčice, i da su praktičari svesni suptilnijih ili alternativnih izraza neurodiverziteta, prilagođavajući svoju procenu onome što učimo o autizmu kod devojčica.

„U ovim studijama identifikovali smo nekoliko oblasti u kojima je veća verovatnoća da će se žene predstaviti kao tipično u razvoju, što može dodatno pogoršati nedovoljno otkrivanje i značiti da se šira konstelacija poteškoća sa ASD-om zanemaruje“, kaže profesorka Robin Jang sa Univerziteta Flinders, koautor istraživanja.

„Zbog toga je ključno da dijagnostičari, lekari koji upućuju i nastavnici budu obrazovani o ovim razlikama, tako da se ASD kod žena može otkriti na vreme.“