Posebno dizajnirane dijete pokazuju „moćnu sposobnost“ da spreče tumorigenezu

Posebno dizajnirane dijete pokazuju „moćnu sposobnost“ da spreče tumorigenezu

Ishrana utiče na pojavu, rast i napredovanje raka, do te mere da se jedna trećina najčešćih karcinoma može sprečiti, bar delimično, promenama u ishrani. I zaista, pretkliničke studije koje koriste hranu kao sredstvo protiv raka pokazale su obećavajuće rezultate. Međutim, ovi rezultati još nisu stigli do klinike.

Grupa za faktore rasta, hranljive materije i rak u Španskom nacionalnom centru za istraživanje raka (CNIO), koju vodi Nabil Djouder, sada je objavila pregled upotrebe ishrane u lečenju raka u Trends in Molecular Medicine, sa Karlosom Martinez-Garajem kao prvim. autor. Oni raspravljaju o antikancerogenim efektima različitih dijeta i njihovom razvoju za kliničku upotrebu.

„Dijete mogu direktno da ciljaju metabolizam raka, lišavajući tumor hranljivih materija koje su mu potrebne, ili mogu uticati na druge ključne elemente za preživljavanje i razvoj raka, kao što su signalizacija rasta, oksidativni stres ili imunitet pacijenta“, kaže Djouder.

Prema autorima, jedan od razloga zašto nutritivne terapije još ne dopiru do pacijenata obolelih od karcinoma je taj što do sada sprovedene kliničke studije imaju ograničenja. Na primer, mnoga od ovih ispitivanja grupišu pacijente sa veoma heterogenim profilima tumora. Takođe, nedostaju strogi standardi za primenu dijete kao tretmana.

Sadašnja studija daje pregled kandidatskih terapijskih nutritivnih intervencija protiv raka i koraka koje treba preduzeti pre nego što se mogu smatrati standardnim tretmanom. Ovim pregledom autori žele da doprinesu kreiranju novih kliničkih ispitivanja i translacionih studija u ovoj oblasti.

Studija se fokusira na ograničenje kalorija, ketogenu dijetu i povremeni post, analizirajući kako oni mogu uticati na nastanak i napredovanje tumora. Nakon pregleda nedavnih ili tekućih pretkliničkih studija i kliničkih ispitivanja ovih dijeta, on nudi novu perspektivu fiziološkog razloga iza njih.

Autori detaljno razmatraju ono što se zna o metabolizmu hranljivih materija i njegovom odnosu sa pojavom i progresijom tumora. Podaci sugerišu da širenje nekih vrsta raka može u velikoj meri zavisiti od specifičnih aminokiselina. Izbegavanje hrane bogate ovim aminokiselinama moglo bi da ograniči rast ovih tumora.

Pored toga, mnogi putevi povezani sa rastom tumora povezani su sa hormonima koji su osetljivi na određene hranljive materije. Ovo bi moglo objasniti vezu između gojaznosti i raka, zbog povećanja signala estrogena (hormona) koji proizvodi masno tkivo (mast).

Istraživači su takođe pregledali literaturu koja povezuje crevnu floru sa rakom. Crevna flora ili mikrobiom je populacija mikroba prisutnih u crevnom traktu i jedan je od glavnih faktora odgovornih za interakciju između onoga što osoba jede i njenog ili njenog zdravlja.

„Mnogi od onkogenih efekata koji se pripisuju crevnom mikrobiomu,“ objašnjava Carlos Martinez-Garai, „povezani su sa upalom u digestivnom traktu. U stvari, prisustvo određenih populacija bakterija je povezano sa hroničnom upalom povezanom sa karcinomom gastrointestinalnog trakta, kao što je kao rak žučne kese, žučnih kanala i želuca.“

Jedan od glavnih faktora odgovornih za rast tumora, i za terapijski uspeh, je interakcija između tumorskih ćelija i imuniteta pacijenta. U ovom slučaju postoji i veza sa ishranom. Većina naših imunih ćelija prisutna je u crevima kao odbrambena barijera protiv gutanja toksičnih jedinjenja ili patogena.

„Određene komponente ishrane mogu da izazovu važne reakcije imunog sistema“, kaže Martinez-Garaj, „a to može da izazove neuspeh u našoj odbrani što nas čini ranjivijim na stvaranje tumora“.

Autori ističu potrebu za razvojem precizne ishrane, novog pristupa koji sugeriše upotrebu ciljanih režima ishrane za lečenje specifičnih karcinoma zasnovanih na metabolizmu tumora i pacijenta. Trenutna sposobnost dubinske analize tumora i njihova klasifikacija prema njihovom molekularnom profilu omogućila je napredak u efikasnosti terapija

Kako Nabil Djouder objašnjava, „Ovo se takođe može primeniti na ishranu kombinovanjem kliničkih podataka, testiranja mikrobioma, molekularne dijagnostike, nutrigenomike i metabolomike kako bi se razvili specifični režimi ishrane za lečenje pacijenata obolelih od raka na individualnoj osnovi. Pretkliničke studije i klinička ispitivanja koja smo pregledali pokazuju moćne efekte dijetetskih intervencija i to nas navodi da verujemo da se približava nova era u terapiji raka.“