ACE inhibitor ne štiti od oštećenja srca usled hemoterapije

ACE inhibitor ne štiti od oštećenja srca usled hemoterapije

Pacijenti koji su uzimali inhibitor angiotenzin konvertujućeg enzima (ACE) dok su bili podvrgnuti lečenju raka visokom dozom antraciklinske hemoterapije nisu pokazali nikakvu razliku u nivoima troponina T, biomarkera povezanog sa oštećenjem srca, mesec dana nakon poslednje doze hemoterapije u poređenju sa onima koji nisu uzimali ACE inhibitor, prema studiji predstavljenoj na godišnjoj naučnoj sesiji Američkog koledža za kardiologiju.

PROACT studija nije izvestila o uticaju na biomarkere kardiotoksičnosti ili sekundarne krajnje tačke vezane za funkciju srca kod pacijenata koji su uzimali visoke doze enalaprila, ACE inhibitora, zajedno sa visokim dozama antraciklina.

„Nismo videli dokaze da bismo mogli da smanjimo ovaj biomarker kardiotoksičnosti tokom hemoterapije [sa ACE inhibitorom]“, rekao je David Ostin, MD, konsultant kardiolog na akademskoj kardiovaskularnoj jedinici u Univerzitetskoj bolnici James Cook, South Tees, Middlesbrough, Ujedinjeno Kraljevstvo, i glavni autor studije. „Zaključak iz PROACT-a je da ne bismo podržali usvajanje stavljanja enalaprila u standardni preventivni put nege kod ovih pacijenata.

Antraciklini su dobro uspostavljena klasa lekova protiv raka koji se koriste za lečenje nekoliko vrsta raka. Iako su efikasni u iskorenjivanju raka, poznato je da nose rizik od oštećenja srčanog mišića. U malom broju slučajeva, ova kardiotoksičnost na kraju dovodi do srčane insuficijencije, stanja u kojem srčani mišić postaje preslab ili previše krut da bi efikasno pumpao krv po celom telu.

Prethodne studije su pokazale da oslobađanje troponina – grupe proteina koje eksprimiraju samo ćelije srčanog mišića – tokom hemoterapije predstavlja biomarker koji ukazuje na veću verovatnoću promena u funkciji srca koje mogu kasnije dovesti do simptomatske srčane insuficijencije.

Da bi se utvrdilo da li ACE inhibitori mogu da pomognu u sprečavanju kardiotoksičnosti, istraživači su upisali 111 pacijenata koji su bili podvrgnuti lečenju raka dojke ili ne-Hodgkinovog limfoma na 13 lokacija u Ujedinjenom Kraljevstvu. Polovina pacijenata je randomizovana da primaju enalapril, a polovina nije primala enalapril dok je bila na hemoterapiji. Istraživači su procenili nivoe troponina učesnika tokom hemoterapije i mesec dana nakon poslednje doze antraciklina.

Učesnici studije su u proseku imali 57 godina, a 78% su bile žene; 62% je imalo rak dojke, a 38% je imalo ne-Hodgkinov limfom. Svi pacijenti su imali negativne rezultate troponina na početku studije, što ukazuje da nije bilo osnovnog oštećenja srca. Tokom lečenja karcinoma, učesnici su primali antracikline u srednjoj dozi od 328 mg/m 2 ekvivalenta doksorubicinu. Srednja doza enalaprila među onima koji su randomizovani da uzimaju ACE inhibitor bila je 17,7 mg.

Na kraju perioda studije, nije bilo značajne razlike između grupa u procentu pacijenata kod kojih je došlo do oslobađanja troponina T, primarne krajnje tačke studije, što se dogodilo kod oko 77,8% onih koji su primali enalapril i 83,3% onih primanje standarda nege.

Takođe nije bilo značajne razlike između grupa u pogledu troponina I, druge vrste troponina. Međutim, istraživači su rekli da je procenat pacijenata koji su bili pozitivni na troponin I – 47% među onima koji su primali enalapril i 45% među onima koji primaju standardnu negu – bio znatno niži u obe grupe u poređenju sa proporcijom pozitivnih na troponin T.

„Taj nalaz ima implikacije jer se smernice trenutno ne razlikuju na osnovu vrste troponina“, rekao je Ostin. „Pokazano je da su oba povezana sa kardiotoksičnošću u opservacionim studijama. Bio sam iznenađen razlikom, i mislim da ovo postavlja pitanje koji troponin treba da koristimo.“

Ishodi između dve studijske grupe su takođe bili slični u pogledu ejekcione frakcije leve komore i globalnog longitudinalnog naprezanja leve komore, koji se meri ehokardiogramom i koristi za procenu funkcije srca.

Na osnovu nalaza, istraživači su rekli da ACE inhibitori verovatno neće igrati ulogu u budućim naporima za sprečavanje kardiotoksičnosti povezane sa antraciklinima.

„Polje verovatno treba da pronađe drugog kandidata za [lek] pre nego što ponovo počne sa drugom preventivnom studijom“, rekao je Ostin.