Slepi ljudi bolje osećaju otkucaje srca od ljudi koji vide

Slepi ljudi bolje osećaju otkucaje srca od ljudi koji vide

Slepi ljudi bolje osećaju otkucaje sopstvenog srca od ljudi koji vide, pokazuje studija istraživača sa Instituta Karolinska u Švedskoj i Jagelonskog univerziteta u Poljskoj. Studija pokazuje da slepilo dovodi do povećane sposobnosti osećanja signala iz unutrašnjeg tela.

Od 36 slepih i isto toliko ljudi koji vide su zamoljeni da izbroje svoje otkucaje srca bez provere pulsa ili dodirivanja tela. Istovremeno, istraživači su snimili stvarne otkucaje srca učesnika pulsnim oksimetrom. Zatim su uporedili prijavljene sa zabeleženim brojevima kako bi procenili u kom stepenu su učesnici mogli da osete otkucaje sopstvenog srca.

Analiza je pokazala da su slepi učesnici bili bolji u osećaju otkucaja srca od onih koji vide. Grupa slepih imala je prosečnu tačnost od 0,78, dok je grupa sa vidom imala tačnost od 0,63 u proseku, prema skali gde je 1,0 predstavljalo savršen rezultat.

„Slepi učesnici su bili mnogo bolji u brojanju sopstvenih otkucaja srca od viđenih učesnika u našoj studiji i u nekoliko prethodnih studija“, kaže Dominika Radziun, dr. student na Odseku za neuronauku Karolinskog instituta. „To nam daje važne informacije o plastičnosti mozga i kako gubitak jednog čula može poboljšati druge, u ovom slučaju sposobnost da osetite šta se dešava u vašem telu.

Prema istraživačima, ova sposobnost da se osete otkucaji srca može pružiti prednost kada je u pitanju emocionalna obrada. Prethodne studije su povezivale stepen interoceptivne tačnosti, odnosno sposobnost da se oseti unutrašnje stanje tela, sa tim koliko dobro ljudi percipiraju emocije kod sebe i drugih.

„Znamo da su srčani signali i emocije blisko povezani; na primer, naša srca kucaju brže kada doživljavamo strah. Moguće je da povećana osetljivost slepih osoba na signale iz sopstvenog srca takođe utiče na njihova emocionalna iskustva“, kaže Dominika Radziun.

Istraživačka grupa će sada nastaviti da proučava kako slepi pojedinci percipiraju svoja tela, ispitujući da li strukturne promene u vizuelnom korteksu, regionu mozga koji je normalno odgovoran za vid, mogu objasniti povećanu sposobnost da se osećaju signali iz unutrašnjosti tela.

Nalazi su objavljeni u časopisu Journal of Experimental Psychology: General.