Loš san i noćne more doprinose nastanku demencije

Loš san i noćne more doprinose nastanku demencije

Trećinu svog života provodimo u snu. A četvrtina našeg vremena u snu provodimo sanjajući. Dakle, za prosečnu osobu koja živi 2022. godine, sa očekivanim životnim vekom od oko 73 godine, to je nešto više od šest godina sanjanja.

Ipak, s obzirom na centralnu ulogu koju sanjanje igra u našim životima, još uvek znamo tako malo o tome zašto sanjamo, kako mozak stvara snove, i što je još važnije, kakav bi značaj naših snova mogao biti za naše zdravlje – posebno zdravlje našeg mozga.

Najnovija studija Abidemi Otaikua, NIHR kliničkog saradnika za neurologiju na Univerzitet u Birmingemu, objavljena u časopisu eClinicalMedicine The Lancet, pokazuje da snovi mogu otkriti iznenađujuće mnogo informacija o zdravlju našeg mozga.

Studija pokazuje da česti loši snovi i noćne more (loši snovi koji vas teraju da se probudite) tokom srednjeg ili starijeg doba mogu biti povezani sa povećanim rizikom od razvoja demencije.

U studiji su analizirani podaciiz tri velike američke studije zdravlja i starenja. To je uključivalo preko 600 ljudi starosti između 35 i 64 godine i 2.600 ljudi starosti 79 i više godina.

Svi učesnici su bili bez demencije na početku studije i praćeni su u proseku devet godina za grupu srednjih godina i pet godina za starije učesnike.

Na početku studije (2002-12), učesnici su ispunili niz upitnika, uključujući i onaj koji je pitao koliko često doživljavaju loše snove i noćne more.

Podaci su analizirani da bih otkrili da li je veća verovatnoća da će učesnici sa većom učestalošću noćnih mora na početku studije doživeti kognitivni pad (brzi pad pamćenja i veština razmišljanja tokom vremena) i da im se dijagnostikuje demencija.

Otaiku je otkrio da su učesnici srednjih godina koji su svake nedelje doživljavali noćne more, imali četiri puta veću verovatnoću da dožive kognitivni pad (preteča demencije) u narednoj deceniji, dok je kod starijih učesnika dvostruko veća verovatnoća da će dobiti dijagnozu demencije.

Zanimljivo je da je veza između noćnih mora i buduće demencije bila mnogo jača za muškarce nego za žene.

Na primer, stariji muškarci koji su svake nedelje imali noćne more imali su pet puta veću verovatnoću da razviju demenciju u poređenju sa starijim muškarcima koji nisu prijavili loše snove.

Kod žena je, međutim, povećanje rizika bilo samo 41 odsto. Pronađen je vrlo sličan obrazac u grupi srednjih godina.

Sve u svemu, ovi rezultati ukazuju na to da česte noćne more mogu biti jedan od najranijih znakova demencije, koja može prethoditi razvoju problema sa pamćenjem i razmišljanjem za nekoliko godina ili čak decenija – posebno kod muškaraca.

Alternativno, takođe je moguće da redovni loši snovi i noćne more mogu čak biti uzrok demencije.

S obzirom na prirodu ove studije, nije moguće biti sigurno koja je od ovih teorija tačna (iako Otaiku sumnja da je prva). Međutim, bez obzira na to koja teorija se ispostavi da je tačna – glavna implikacija studije ostaje ista, odnosno da redovno ružno sanjanje i noćne more tokom srednjeg i starijeg doba može biti povezano sa povećanim rizikom od razvoja demencije kasnije u životu.

Dobra vest je da se noćne more koje se ponavljaju mogu lečiti. A već se pokazalo da prvi medicinski tretman za noćne more smanjuje nakupljanje abnormalnih proteina povezanih sa Alchajmerovom bolešću.

Postoje i izveštaji o slučajevima koji pokazuju poboljšanja u pamćenju i veštinama razmišljanja nakon lečenja noćnih mora.

Ovi nalazi ukazuju na to da lečenje noćnih mora može pomoći u usporavanju kognitivnog pada i sprečavanju razvoja demencije kod nekih ljudi. Ovo će biti važan put za istraživanje u budućim istraživanjima.

„Sledeći koraci za moje istraživanje uključiće istraživanje da li bi noćne more kod mladih ljudi takođe mogle biti povezane sa povećanim rizikom od demencije. Ovo bi moglo pomoći da se utvrdi da li noćne more uzrokuju demenciju ili su samo rani znak kod nekih ljudi. Takođe planiram da istražim da li druge karakteristike snova, kao što je koliko često se sećamo svojih snova i koliko su oni živopisni, takođe mogu pomoći da se utvrdi kolika je verovatnoća da će ljudi razviti demenciju u budućnosti“, rekao je Otaiku.

Ovo istraživanje ne samo da bi moglo pomoći da se rasvetli odnos između demencije i sanjanja i da pruži nove mogućnosti za ranije dijagnoze – i moguće ranije intervencije – već bi takođe moglo da baci novo svetlo na prirodu i funkciju misterioznog fenomena koji nazivamo sanjanjem.

Originalni članak objavljen iz The Conversation pod licencom Creative Commons možete pročitati ovde.