Poverenje nas teško čini neopreznim u kriznim situacijama

Poverenje nas teško čini neopreznim u kriznim situacijama

Nova studija naglašava važnost međusobnog poverenja između građana i vlasti kada se društvo suočava sa krizom. Štaviše, podaci iz krize COVID-19 ukazuju na to da je malo verovatno da će nas opšte poverenje u naše sugrađane učiniti manje usklađenim sa ograničenjima.

Društvo je znatno bolje opremljeno za suočavanje sa kriznim situacijama kada odnos građana i vlasti karakteriše međusobno poverenje i poštovanje, a ne nepoverenje i neprijateljstvo. Ovo potvrđuje nova studija koja koristi podatke iz prvog zatvaranja pandemije COVID-19 u Danskoj u proleće 2020.

Studija pokazuje da ljudi sa visokim nivoom poverenja u vladu i vlasti ne samo da će po sopstvenom priznanju verovatnije slediti uputstva vlasti. U praksi, poverenje takođe pomaže ljudima da se pridržavaju zahteva i preporuka da ostanu kod kuće i izbegavaju fizički kontakt, kao što je bio slučaj tokom izolacije.

Štaviše, studija pokazuje — a ovo je novo — da postoji malo razloga za strah da nas poverenje u druge ljude čini manje popustljivim.

Za Seamusa A. Povera, vanrednog profesora na Odsjeku za psihologiju Univerziteta u Kopenhagenu i glavnog autora studije, ovo je važan nalaz: „U teoriji, povjerenje može imati i pozitivnu i negativnu stranu tokom epidemije kao što je COVID -19. Pozitivno je da ljudi slušaju vlasti.S druge strane, visok nivo poverenja u druge ljude takođe može da ugrozi kako se pridržavate preporuka, jednostavno zato što ljudi veruju da se drugi ljudi neće mešati ako imali su COVID i stoga su i sami postali manje oprezni. Naše istraživanje pokazuje da je ovaj rizik možda preuveličan. Generalno, poverenje je jednostavno dobro“, kaže on.

Prethodne studije su sugerisale da opšte poverenje u druge ljude – ne samo poverenje u autoritet – može dovesti do toga da postanemo manje popustljivi tokom epidemije jer smo preuveličali očekivanja odgovornosti drugih ljudi.

Ali pošto nova studija uzima u obzir i stvarno i samoprocenjeno ponašanje ljudi, može bolje proceniti koliko je rizik stvaran. Zaista, studija se oslanja na nekoliko hiljada odgovora na ankete prikupljene na mreži tokom izolacije u proleće 2020., gde učesnici nisu samo pitani o njihovim stavovima o poverenju i o tome u kojoj meri veruju da se pridržavaju ograničenja. Takođe su beležili svoje stvarne svakodnevne aktivnosti.

Bogati podaci potvrđuju da je malo manje verovatno da će ljudi koji iskazuju visok nivo poverenja u druge ljude poštovati državne zahteve. Ali sude samo na osnovu sopstvenih izjava. Posmatrajući stvarno ponašanje ljudi kako je zabeleženo u njihovim „dnevnicima“, studija ne nalazi jasan negativan efekat.

Široko rasprostranjena kultura poverenja u skandinavskim zemljama bila je predmet političkog i naučnog interesovanja. U novoj studiji istraživači stoga dopunjuju kvantitativni deo sa 21 dužim intervjuom u kojima odabrani učesnici iz danske i inostrane sredine elaboriraju svoje stavove o poverenju i značaju poverenja tokom pandemije COVID-19.

Sve u svemu, intervjui, koji će takođe biti razrađeni u drugim naučnim člancima, pokazuju da mnogi percipiraju poverenje kao važan deo danske kulture sa dubokim istorijskim, političkim i kulturnim korenima. Neki ukazuju i na činjenicu da politički sistem, sa niskom korupcijom i višestranačjem, suštinski zastupa i poštuje interese ljudi.

Prema rečima autora studije, takvi faktori izgradnje poverenja doprineli su širokoj podršci ograničenjima tokom epidemije COVID-19. Istovremeno, dansko iskustvo ukazuje na važnost razvoja međusobnog poverenja između vlada i građana fokusiranjem na poboljšanje života ljudi i obezbeđivanje jednakog, pravednog tretmana.

Takva izgradnja poverenja zahteva vreme. Zauzvrat, veruje Seamus A. Pauer, društvo će imati velike koristi: „Ljudi koji žive u Danskoj imaju neverovatno visok nivo poverenja u parlament, vladu i druge ljude, a to je bilo veoma važno tokom pandemije COVID-a. Možda će biti nekih paradoksa u vezi sa da veruje, ali sveukupno i iz opšte demokratske perspektive, daleko je bolje imati društvo od poverenja nego društvo bez poverenja.“